“Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna točna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvaća. Slušatelj je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.”
Meša Selimovic – Tvrđava
Kako se nosite sa stresnim situacijama? Živite li u stanju poricanja kad primite neku lošu vijest ili to projecirate na nekog drugoga? Pronalazite li stalno neke izgovore za svoje ponašanje?
Dobili ste otkaz ili niste dobili posao na koji ste aplicirali a toliko ste ga željeli i bili uvjeren da je vaš! Nalazite se u nekom društvenom okružju u kojem se uopće ne osjećate ugodno…Upravo ste imali burnu raspravu sa sinom, kolegom na poslu itd.itd…
Da, svi smo mi doživjeli x puta takve i slične situacije u životu jer ”c’est la vie”! Pun izazova a njegova ljepota leži u tome da naučimo kako se nositi s njima da olakšamo život i sebi i drugima umjesto da optužujemo te druge skidajući sa sebe svaku odgovornost. Smatram da su baš takve izazovne situacije u biti jako korisne jer nas mogu naučiti mnogim stvarima o nama samima, poglavito o tome kakvi smo i kako reagiramo na izazove i probleme s kojima se neizbježno susrećemo.
Međutim, za većinu ljudi svaka takva i slična situacija okida u nama na nesvjesnoj razini neku vrstu ”zaštite” kako bi nas obranila da se lakše nosimo s neugodnim emocijama. Ponekad je OK uskočiti samo privremeno i svijesno u te obrambene mehanizme koje svi imamo na raspolaganju jer nam pomaže da izbjegnemo potencijalno štetne posljedice ako nešto kažemo ili napravimo nešto loše pa se treba znati nositi s time. Ipak, i dugoročno gledano, učinak ovih obrambenih mehanizama može biti kontraproduktivan budući da rutinska (ono, kad vam neka reakcija pređe u naviku, jer ste ju oliko puta ponovili da ju sada već nesvjesno izvodite) upotreba upravo može naštetiti učinkovitom obradom naših emocionalnih stanja. Zato je ključno da ih svjesno koristite ako baš treba. Drugim riječima, ne dopustite da vaši obrambeni mehanizmi preuzmu kontrolu nad vašim životom.
Osoba može poremetiti svoj kontakt s okolinom na više načina a kada stvaramo otpor tom kontaktu i prilagodbi na neku situaciju, onda se koristimo tzv. obrambenim mehanizmima kako bi se na neki način zaštitili zapravo od nekog našeg unutarnjeg konflikta koja proizlazi iz odnosa s drugom osobom.
Obrambeni mehanizmi se javljaju kako bi izbjegli neku bol jer se jednostavno ne znamo nositi s tom boli u nekoj situaciji i onda se nesvjesno prebacimo u neki od slijedeći mehanizama obrane:
Poricanje
Kada ste u naizgled bez izlaznoj situaciji da vam je jednostavno previše da se nosite njome, možete ju jednostavno početi poricati a poricanje neke stvarnosti ili činjenice u biti štitite sebe od potrebe da se suočite i nosite se s eventalno neugodnim posljedicama i emocionalnom boli koja bi to nešto što ste doživjeli morali prihvatiti kao činjenicu. Ako sebi kažete “Ja popijem čašicu-dvije vina samo u društvu”, ili “Svaki bračni par postaje sve manje romantičan s godinama zajednička života” umjesto da se suočite s činjenicom da nisu u pitanju samo čašice-dvije vina na dan, ili da je vašem braku došao kraj. U oba slučaja osoba koristi poricanje kao svoj obrambeni mehanizam. Da, ono možda može na kratko anestezirati vašu bol ali gledano dugoročno poricanje vas može gurnuti još dublje u beznađe s potencijalno destruktivnim posljedicama. S druge strane, može biti prilika za vaš rast i promjene na bolje, zar ne?
Potiskivanje
Tanka je granica između poricanja i potiskivanja. Dok poricanje uključuje tvrdoglavo odbijanje prihvatiti neku stvarnost i činjenice, ovaj oblik obrambena mehanizma uključuje potpuni zaborav neka iskustvena doživljaja jer vaš um donosi odluku nesvjesno naravno potpuno zakopati sjećanje u vašu podsvijest, kako bi vas lišio neopisive boli. Ovaj se mehanizam najčešće pojavljuje u slučajevima s zlostavljanom djecom i drugim traumatskim iskustvima koja su se pojavila u ranoj fazi razvoja. Kao i poricanje, potiskivanje može poslužiti neposrednoj svrsi, osobito ako vas muči bolno iskustvo. Međutim ukoliko se ta bol ne otpusti dugoročno opet ima ozbiljne posljedice kasnije u životu.
Zamjena ili uklanjanje
Sigurno ste imali situacija na poslu da ste jedva izdržali stresan dan. Onako umorni, rastreseni i nervozni došli ste kući i ispraznili bijes i frustracije na ukućane. Dakle zamijenili ste vaše emocije s osobe ili situacije koja je uzrokovala vašu duboku frustraciju te je usmjerili je prema nekome ili nečem drugom. Znači podsvijesno mislite da bi vam suočavanje s izvorom osjećaja bilo možda preopasno ili rizično, pa ste prebacili fokus prebacujete na neku drugu metu ili situaciju za koju ste procjenili da je manje rizična za vas pa ste se istresli na muža ili djecu.
Opet isto, i ovaj vas obrambeni mehanizam može privremeno zaštititi dok s druge strane neće nimalo pomoći da se nosite s osjećajima koje proživljavate i što je još gore možete na kraju povrijediti nekoga koga ste napali a nije ništa skrivio – ni kriv ni dužan. Tako da je bolje odmah se uhvatiti u koštac s problemom ili osobom s kojom ste zapravo frustrirani a prema njoj se ponašate kao ono ”ma sve ok” a iznutra gorite.
Projekcija
Zamislite da se nađete u situaciji u kojoj se osjećate kao riba izvan vode. Možda ste u nekom društvu nepoznatih osoba s kojima se niste imali prilike još društveno povezati. Osjećate se neugodno i pomalo zabrinuti. Vidite da netko gleda u vas što percipirate veoma kritički i osuđujete tu osobu koja ”zuri u vas” iako ta osoba ništa niti govori niti čini što je objektivno negativno, ali vaša nesigurnost u sebe uzrokuje da “projicirate” svoje osjećaje na druge. Osjećaji mogu postati toliko intenzivni da zahtijevate da znate: “Pa dobro, što zuriš u mene?”
Fritz Pearls osnivaš Geštalt psihoterapije rekao je da je projekcija mehanizam pripisivanja dijelova sebe drugim osobama. Projekcija je također i nesvjesna jer osoba nesvijesno odbacuje druge pri tom vjerujući da je odbačena.
To je u biti sklonost da na nekoga prebacimo odgovornost za ono što je nastalo u nama. Projektivna osoba ne može prihvatiti svoje osjećaje i ponašanje tj ne prepoznaje ga nego ga pripusuje drugoj osobi. Postoji i pozitivna projekcija kada projicirate osjećaje ljubavi, povjerenja i brige na druge. Smatra se da je projekcija jedan od najštetnijih mehanzama jer može dovesti do pojačanog osjećaja paranoje i tjeskobe.
Primjer: suprug koji optužuje suprugu da ga vara. U isto vrijeme taj isti suprug ili partner traži opravdanje za svoju ljutnju radi sasvim nečeg drugoga a ne navodne prevare. Projektivna osoba jednostavno ne može razlikovati unutarnji od vanjska svijeta a osobine koje nisu usklađene s njegovom slikom o sebi, on otuđuje i pripisuje nekom ”trećem” – partnerici.
Reaktivna formacija
S ovim oblikom obrambena mehanizma , osoba ide izvan poricanja i ponašanja tj jedno misli drugo govori. Primjer čovjek koji ne podnosi homoseksualce i govori o njima s prezirom u biti može biti obrana od suočavanja s vlastitim homoseksualnim osjećajima pa bacajući drvlje I kamenje na nešto ili nekog drugog osoba se pokušava riješiti ta unutarnja pritiska umjesto da se opet direktno suoči s nekim problemom.
Regresija
U nekim stresnim situacijama, mnogi se ponašaju pomalo djetinjasto što znači da se osoba vraća na neku raniju razinu razvoja u kjoj se s takvim ponašanjem mogla suočiti s nekom situacijom. Primjer, izderete se na djete i zalupite mu vrata i kad vas nešto pita okrećete mu glavu (ono, kao kad ste bili djeca)
Racionalizacija
Naj jednostavnije rečeno, racionalizacija se događa kada pokušavate opravdati neko svoje neprimjereno ponašanje, nešto što ste učinili a znate da nije bilo u redu. Primjerice, iracionalno se ljutite na nekoga kome se divite a on vas također poštuje i sad vi okrivljavate neku treću osobu što vas je razljutila i tako opravdavate vaše ponašanje pred tom osobom. Ili, neki političar ima averziju -”alergičan” je na nekog kolegu iz vlastite stranke a u isto mu se vijeme divi. Vrlo često on u interakciji ”plane” pred njim a želi se oprati na način da se opravdava da ga je neki drugi saborski zastupnik iz pozicije toliko naljutio da se eto nije mogao suzdržati. Racionalizacija je uobičajeni obrambeni mehanizam za osobe s velikim egom.
Jeste se prepoznali u nekim obrambenim mehanizmima? Dobro je ako jeste i dobro je da znate da oni postoje i da ih svi koristimo. Drugo, razmislite kako se nosite sa stresnim i jako teškim situacijama? Kada si odgovorite na pitanje ”kako se nosim sa stresnim situacijama”? bit će vam lakše promijeniti vaša neželjena stanja. Drugim riječima, s vremenom možda i naučite bolje upravljati sami sa sobom u cilju učinkovitija riješavanja problema tako da preuzmete odgovornost za sebe. Svi mi koristimo više ili manje sve ove obrambene mehanizme. Neki češće, neki rijeđe. To je OK. Ono što nije baš OK da se uvijek i iznova ”naslanjate” na njih ili pak pronalazite izgovore umjesto da preuzmete odgovornost. U tom slučaju, stanite i malo proanalizirajte vaše ponašanje i način na koji reagirate. Ako ne možete sami, potražite pomoć. To je sasvim u redu i dapače, time preuzimate odgovornost jer ste priznali da nešto nije u redu tj. da ste spremni na promjenu.
Sretno!
