Život na površini
Ne samo lijepa naša nego i čitav svijet pati od kronične bolesti krize liderstva. Dosta ali možda nedovoljno se govori o nazadovanju ne samo političkog lidershipa nego i vodstva na području drugih sektora, primjerice obrazovanja, zdravstva, biznisa, umjetnosti,religije,….
Svijet više nije kao što je nekada bio iako se ne čini tako na prvi pogled, na površini kao što većina ljudi gleda, percipira i razmišlja. Ne vidim moć i snagu nego prije svega dubinsku krhkost čitavog sustava na kojemu svijet počiva. Krhost veću i prisutniju nego ikada prije. To je i razlog činjenice da svi zajedno polako ali siguno tonemo u jednoj kolektivnoj krizi liderstva.
To je činjenica i to ne samo matematička. Nije poanta u tome da nam brojčano nedostaje više lidera – nedostaje nam kvalitativno boljih lidera: ljudi sa karakterom, moralnim prinicpima, integritetom.
Postoje li oni uistinu? Postoje li osobe koje imaju mentalno tj. zdravstveno ispravnu perspektivu o tome što znači voditi neki sustav, naciju?
Trebaju nam lideri koji svojom moći mogu utjecati za veće dobro zato jer upravo oni mogu mijenjati živote svih nas na bolje.
Takvi pojedinci koji su postali prava endemska vrsta trebali bi znati da je njihova misija i uloga veća od zadovoljavanja njihovih uskih interesa, taštine a nađe se tu i narcisoidnosti. Ljudi poglavito na ovim prostorima kao da su već digli ruke od takvih još uvijek njima nevidljivim pojedincima pa nevoljko ali činjenično prihvaćaju samozvane a i one ”službene” lidere kao robu s greškom jer ”svi su ionako isti, a ovaj ili ova je ipak nešto malo bolji i pošteniji”!
Očito da mnogima treba re-programiranje njihovih neispravnih obrazaca razmišljanja. Svatko to može i treba učiniti sam za sebe i svoje dobro a lideri mogu biti od itekakve pomoći kao ”role model”.
Svatko od nas treba preuzeti ulogu lidera . Zar netko od vas traži dozvolu za to ? Ne!
Dovoljna je vaša želja za uključivanjem i voljom za pozitivnom promjenom koju možete napraviti sami za sebe i na taj način pozitivno utjecati i na sve oko vas. Kako je netko rekao da ukoliko bi svatko od nas počistio nered ispred svog kućnog praga, i čitav bi svijet zablistao. To je dragi moji jedina istina. Sve drugo su floskule!
Kako i na koji način lideri mogu promjeniti svijet za bolji i kvalitetniji život svih nas?
U vremenima totalne dehumanizacije, apatije, cinizma, obeshrabrenja, osjećaja bespomoćnosti, lideri bi prije svega trebali biti istinski empatične osobe i s afinitetom da uistinu cijene sve ljude ili naciju koje vode. Umjesto omalovažavanja i osuđivanja, takvi lideri bi trebali prepoznati vrijednosti u svakom od nas, zasigurno ne na principu ”ja tebi, ti meni” kako to već čine, nego da razumiju ono najbolje što leži unutar svakog čovjeka. Lideri koji razumiju i koji su zahvalni što imaju privilegiju voditi ljude a isto tako i konstantno to davati na znanje kako bi se svi vođeni takvima osjećali boljim, cijenjenijim. Zasigurno su političari prvi koji bi trebali itekako poraditi na toj odlici. Sustavno je ignoriraju.
Nažalost, osobine poniznosti i zahvalnosti čini se svakim danom sve blijeđa, čak i među ”običnim”ljudima. O liderima da ne govorim.
Također, živimo u vremenima u kojima kronično manjka ohrabrenja. Nažalost baš je obeshrabrenje postalo zajednički jezik mnogima a poglavito u mainstream medijima. Ljude se potiče da odbacuju i osuđuju svaku ideju, program, mišljenje koja se razilikuje od njihove za razliku od pravih lidera koji čine baš suprotno potičući ljude na pozitivan stav i kritičko promišljanje s ciljem da povrate poljuljano povjerenje i samopouzdanje prije svega u sami sebe, svoje sposobnosti i neiskorištene umne resurse koje svi posjedujemo. Promišljanje pokazano na djelima, ne rječima da se isplati biti pošten, marljiv, ”pametno” učiti i biti primjer drugima na djelu – pomažući drugima i čineći razliku na taj način.
U doba kroničnog cinizma, baš bi lideri trebali biti inspiracija narodu kojemu služe. Da, to je vjerovatno jedna od najizazovnijih osobina pravoga lidera – lidera koji će znati balansirati između stvarnosti (sadašnja stanja) i svoje vizije (željeno stanje) koristeći pri tome učinkovite i realne strategije. Takvi lideri uvijek prihvaćaju isključivo pozitivan način razmišljanja a da su pri tome realni s obzirom na stvarnu sliku. Zvuči poznato, zar ne? Neki su kod nas probali isključivo verbalnim floskulama ovu formulu koja se već na početku rastopila kao vodeni balon.
U vremenima kada se toliko ljudi osjeća bespomoćnim, trebamo lidere kako bi osnažili sve takve na način da polako ali sigurno mijenjaju živote na bolje.
Pravi lideri smjelo i odvažno vode druge na način da koristeći svoj moć i utjecaj imaju i puno vjere u njihovu životnu misiju i pravi autoritet da doista djeluju i učine razlike koje život znače.
Novi model liderstva
Jedini način da ljudi a i čitav sustav ostvare neke promjene na bolje jeste da se počnu ponašati sukladno izmjenjenim modelom liderstva. Drugim riječima, da svaki lider u svojoj zajednici, domu, školi, nekoj ustanovi, na čelu države, počnu stvarati okružje kulture i načina razmišljanja u kojoj svatko tko želi može demonstrirati karakteristike lidera. To znači da motiviraju i budu inspirativni drugima. To takožer znači da svatko treba preuzeti odgovornost za posljedice. Kada bi lideri i svatko od nas djelovao po tim principima onda bi se i zajednica, bilo velika ili mala postupno prilagođavala novim okolnostima i postajala sve bolja i bolja u bilo čemu što radi ili predstavlja.
Ne zaboravite da se do uspjeha ne dolazi izgovorima i okrivljivanjem ”protivnika” jer na koncu baš vas briga što drugi misle o vama. Pravi lider zna što rad jer takva osoba ima snažnu vjeru u svoju viziju kao i u svoje sposobnosti, principe, integiritet koju nitko ne može dovesti u pitanje
Krije li se lider u Vama?
Eto, možda se i u nekom od vas krije jedan takav lider. Lider u obitelji, školi, religiji, sustavu. Lider koji vodi svoj narod.
U svakom slučaju želim naglasiti da je na kraju priče sve na pojedincu koji uvijek ima izbor – da bude Van Gogh ili samo jedan od prosjeka kojih je na milijarde. Zato svi oni koji izaberu da krenu putem lidera, neka budu sigurni da su izabrali ispravan put. Put u kojem će i oni prepoznati i stvarati nove lidere – lidere u razredu, školi,, radnom mjestu, državi, obitelji, koji će svakodnevno čineći i naizgled male stvari utjecati na pozitivne promjene u svijetu.
Hvala svim takvima koji postoje!
