Onaj tko hoda s mudrima,bit će mudar, a onaj tko se druži s bezumnim,bit će uprošašten.
Proverbs 13:20
Često mi svrate u misli stare i mudre poslovice iz svete knjige koje mi je govorila moja baka, primjerice onu Salomonova upozorenja ”s kim si, takav si.” Više ni sama nisam sigurna vrijedi li za neke ljude a prije svega mladež aksiom kako smo prosjek nekoliko ljudi s kojima prvodimo najviše vremena te da je upravo to jedan od faktora uspjeha?
Iz dječjeg ugla
Možda zvuči malo jasnije ako napravimo uspredbu s djecom. Hoće li djeca postati mali delinkventi ili ovisnici čega god ako provode duže vrijeme s takvim ljudima jer ih nesvjesno počinju modelirati usvajajući ‘u paketu’ loše navike? S lošim navikama dolazi za roditelje neprihvatljivo ponašanje djece. Druga opcija da djeca provode vrijeme s kvalitetnim, marljivim, pristojnim dečkima i curama koji imaju neki cilj u životu i podršku roditelja koji aktivno sudjeluju u njihovim životima a istovremeno im i daju prostora da dišu ne gušeći ih iznadprosječnim očekivanjima.
Iz vaša ugla
Imate li vi priliku provoditi vrijeme s uspješnim, bogatim poduzetnicima, znanstvenicima, filantropima…? Hmmm. Nisam baš sigurna. I što onda? Znam da bi mnogi voljeli imati priliku provesti makar neko vrijeme u društvu s takvim ljudima ali nemaju priliku tj. ne čine ništa da si stvpre takvu priliku nego puste da ih nose neke struje, pa se radije odlučuju za duge kave kukajući, ogovarajući i okrivljivajući druge za sve loše što im se događa u životu.
Iz virtualna ugla
Treća opcija i najzastupljenija prema nekim istraživanjima jeste provođenje vremena u virtualnom svijetu igrica, društvenih mreža, oni stariji ispred TV ekrana. Kažu istraživanja čak i do 18h na dan. Nenormalno. Ljudi su postali robovi mašina! Malo PC, pa tableti u školi iz kojih djeca uče i pišu, smart uređaji,…nekako se sve svodi na to da gdje god se okrenemo ti nas ”pametni” uređaji svuda prate.
Iz ovoga bi se dalo zaključiti da uopće nemamo vremena jedni za druge zbog užurbana načina života i briga. Mnogi se već od rana jutra bude pored telefona, odmah provjeravaju e-poštu, mreže, itd. Onda je opet velika većina njih na poslu online i na internetu, pa idu doma malo gledati Netflix pa u pauzi opet e-pošta i mreže, i takoo se svaki dan vrte u jednom te istom začaranom krugu. Potpuno nesvjesni u kakvu su zamku upali.
Vrijeme kao valuta
Da ne ispada da ja vidim sve crno-bijelo, držim da svatko od nas uvijek ima izbor u što će uložiti svoj najvrijedniji ‘aset’, tj. vrijeme kao našu najdragocjeniju valutu. Drugim riječima, što ćemo konzumirati od medijskih sadržaja – besciljno lutanje po mrežama očajnički čekajući da netko lajka naš post, fotku, video zapis, itd. ili ipak provesti vrijeme sa djecom ili prijateljima bez uređaja? Još bolje, gasiti jednom tjedno sve uređaje na 24h za detox od svih toksičnih sadržaja koje nesvjesno unosimo u um.
Jasno mi je da knjige nisu dovoljne da bi vas usrećile tj. motivirale do kraja vaša života. Ipak, ukoliko ljudi već konzumiraju na dnevnoj bazi različite medijske sadražaje online (podcastove, audioknjige…) ili na tradicionalni način čitajući štampu, zašto ne usmjeriti pažnju i izabrati svjesno sadržaj iz kojeg će naučiti nešto novo, sadržaj koji će ih osnažiti, motivirati da se pokrenete, itd.
Najviše mi je žao djece, i one male i velike kad vidim kako jadni propadaju i tonu sve dublje u neki svoj lažni virtualni svijet u koji bježe od njihova ”stvarna” života jer su nesretni, neispunjeni, jer se nitko ne bavi njima na pravi način, itd. Maknite i sebe i vašu djecu od potencijalnih negativnosti koji vrebaju sa svih strana iz društvenih medija i pobrinite se da što je više moguće konzumirate ”zdrave” i pozitivne medijske sadržaje koji vas ”dižu” a ne ”spuštaju.” Jednako kao što vodite računa o prehrani koju unosite u vaše tijelo, razmislite i o vašem gorivu za um – što ga snaži i ”diže” a što ”spušta”. Jedino vi možete donjeti tu odluku, zar ne? Zato vam niti ne trebaju svi oni uspješni i super bogati pojedinci koji ionako žive u svom svijetu.
Ona izreka s početka priče da smo prosjeci ljudi s kojima smo okruženi i dalje naravno vrijedi za mnoge od nas, međutim, sve mi se čini da polako nestaje. Za neke u današnjem globalnom selu u kojemu sve više ljudi ionako živi neki svoj virtualni i lažni život predstavljajući se za nekog drugog, više niti ne vrijedi. Što će im ljudi kad imaju igrice i uređaje koji postaju pametniji od njih !
