Schopenhauer je bio skoro pa u pravu kada je rekao kako svaki čovjek shvaća granice vlastitog vidnog polja kao granice svijeta. Ja tvrdim da ima i iznimaka u tome i izazivam vas da razmislite što vas spriječava da i vi ne postanete ta iznimka?
Kako se nosite sa strahovima?
Upravljanje životom zahtjeva da jednostavno popustite taj snažan stisak koji čvrsto držite u svojoj slici doživljaja svijeta. Sasvim je ok da strahovi počinju izlaziti na površinu kao nesigurnosti i napetosti, zato je vjera ključ svega. Vjera u sebe i vlastite mogućnosti. Vjera da možemo postati najbolja verzija sebe živeći u nekoj novoj stvarnosti prema našim mjerilima a ne tuđim. Vi odlučujete kome vjerujete – sebi ili ”njima”?
Za početak započnite otkivanjem vaših ‘slabih’ točaka a tko ih nema. Otkrivanjem pogrešnih uvjerenja i puštanjem potisnutih emocija koje su se toliko zaledile u vašem srcu da ih uopće niste ni svijesni. Ako niste sposobni vladati djelom sebe koji odbacujete, koji ne volite, mrzite – onda će baš taj dio vladati vama tj. preuzeti kontrolu nad vašim životom. Poanta je da čim prije osvijestite koliko je važno voljeti sebe bas takvog kakvi jeste tim prije dolazi mir, spokoj, radost i sve drugo što ide s tim u paketu a za čime žudite.
Kako izaći iz kolotečine života?
Lako je kriviti druge za vlastite neuspjehe prije svega zbog limitirajućih uvjerenja i pretpostavki kojih uopće niste ni svjesni da upravljaju s vama i onda te iste prihvaćati kako se ne bi morali suočiti s vlastitim slabostima za što naravno treba hrabrosti i vjere. Zašto je to teško? Zato sto suočavanje s tim deficitima budi svijest o nužnosti da se promjenite a ljudi se po prirodi opiru promjenama jer nam je udobnije tu gdje jesmo. Naš um – onaj racionalni posložen je tako da ne voli promjene i lakše se snalazi u već ustaljenim životom i svakodnevnom rutinom po već naučenom obrascu razmišljanja i ponašanja.
Što napraviti da izađete iz te kolotečine? Mijenjati sebe, ne druge. Imati svrhu i živjeti život sa svrhom i ne živjeti u strahu od promjena zato što naša iskustva nisu sama po sebi ni loša ni dobra. Ona jednostavno jesu samo što smo naučeni da sve ocjenjujemo, tj. dajemo značenje. Sve što nam se dogođa u životu, bilo dobro ili negativno, upravo nam pruža priliku za rast i razvoj. Stoga se ne treba bojati i živjeti u vječitom strahu i napetosti od nečega nego živjeti život sa svrhom i prihvatiti sebe baš takvi kakvi jesmo, naravno usavršavajući se svakim danom tako da radimo na sebi i budemo bolji ljudi.
Završavam s velikim Dr Miltonom Ericksonom koji je rekao da nam život sam po sebi donosi bol a naš je zadatak stvoriti radost u životu a obzirom da tjekom života i svih padova koji doživljavamo otkrivamo upravo više nego postizanjem uspjeha i zaključio da nam neuspjeh treba biti cijenjeni prijatelj od kojeg ćemo konstantno učiti te uz njegovu pomoć kreirati radost u životu.
Još dodatak da ne ostanem nedorečena – pitanje je kako to učiniti? Tako da preuzmete odgovornost sami za sebi sami budete i pisac i režiser svog filma koji se nekim čudom zove – ”Život”
Zato izaberite Mudrost! Izaberite Ljubav! Izaberite Znanje! Odlučite da budete to što jeste jer vi ste ok i ja sam ok.
Ja radim svoje stvari, a ti da radiš svoje. Nisam na ovom svijetu da ispunim tvoja očekivanja, niti ti da ispuniš moja.Ti si ti, a ja sam ja, i ako se kojim slučajem sretnemo, to je prekrasno. Ako ne, tu se ništa ne može. – Fritz Perls
