U zadnje vrijeme jedna od najčeščih tema s mojim sinom jeste koje predmete da izabere u 12 i 13 razredu (po hrvatskom 3 i 4 srednje) – jer nije još najsigurniji šta će dalje. Da li da se odluči za predmete koj će mu trebati za upis na fakultet tj značiti kako bi se jednog dana zaposlio, ili pak da uzme nešto što ga zanima a nije siguran da će s time lako pronaći posao? Generalno, to je problem mnogih mladih bez obzira o kojoj se školi ili fakultetu radi jer su szapravo svi nesigurni – završavaju fakultet, provode godine i godine truda i učenja da bi bili nesigurni da li će se zaposliti.
Bila sam nedavno na jednom seminaru gdje se govorilo o internet marketingu. Česta pitanja za predavače bila su naravno kako zaraditi na blogu, kako da se „probijem“ na društvenim mrežama, da se čuje za mene, itd. itd. Sve zanima kako da budu uspješni i zarade lovu ,što je ok . Pa vrijeme koje ulažemo u nešto je novac.
Postavljati ta pitanja je legitimno, meni je problematično to što mnogi ne postavljaju prava pitanja.
Mislim da se ne bi trebalo pitati koje predmete treba da izberem ili koji faks upisati da bi danas-sutra našao ”dobar posao”. Nije dobro pitanje ni kako da zaradim na internetu i da imam na tisuće ”folovera”!
Prava pitanja za mene su – što je to što mene zanima tj.s čime se želim baviti u životu? Što je to u čemu uživam i što mogu da radim satima i danima? Što je to što me čini sretnom i ispunjenom osobom i daje mi energiju koju onda mogu da djelim sa drugima tako što ću uvijek biti rapoložena i zadovoljna? Kako da dostignem savršenstvo u onome što radim? Kako da svoju tvrtku, blog ili što god već učinim najboljom u svom gradu – u svojoj zemlji – kako da nađem svoju ”nišu”?
Zašto je to sve bitno? Zato jer ono što treba svijetu gdje god da se nalazili i živjeli jesu ljudi koji istinski uživaju u onome što rade, a slijedom toga onda i žive smislen i ispunjem život.
Nemoj se uzalud pitati što ti misliš da treba svijetu nego se radije zapitaj što tebe čini sretnim,ispunjenim i da se osjećaš ”živim”? Kad si odgovorite na to pitanje, odmah u akciju!
E sad, mnog se ljudi poglavito oni mlađe populacije umjesto na proces, fokusiraju u startu samo na lovu, uspjeh i ”slavu”. Ne znam koliko puta je potrebno ponoviti da se do svega toga dolazi nakon puno rada i truda – puno godina naporna rada. Nadalje, umjesto da se fokusiramo da nam i te godine budu nezaboravne i da zaista uživamo živeći ih, mi preko njih prelazimo tek tako, tj stavljamo život na stand-by kako bismo ekspresno stigli do novca i uspjeha kao da su oni ultimativni faktori sreće. Naprotiv.
Zamislite da prvo provedete pet-osam godina na faksu studirajući nešto što ne volite i što vas uopće ne zanima jer vjerujete da u toj branši možete lako naći posao. A onda i kada pronađete posao, treba da radite godinama posao koji ne da ne volite nego ga mrzite, ali naravno, pa mora se raditi da bi živjeli od nečega i plaćali račune tj uzdržavali obitelj? Meni je to u.ž.a.s.!
Ljudi, da li to doista želite ? Da li to doista želite i za vašu djecu zbog neke lažne sigurnosti? Ne kužim takve roditelje koji svjesno uništavaju svoju djecu.
Mnogi se odlučuju za buduću profesiju temeljem nekih njihovih projekcija (”šta će biti za 5-8 godina”) i koliko mogu da zarade na tom poslu. To je toliko pogrešno da ne znam kako da jače naglasim iz razloga – ako ti posao ne donosi ništa drugo osim novca, onda je to jadan posao. Onda je to jadan i besmislen život. Znam da I vi to znate samo si ne želite priznati pa gurate iz dana u dan stavljajući život ”da čeka” u iščekivanju neka čuda. Vjerujte, nema čuda osim ako se sami ne pobrinite da ih ostvarite.
Kada radite ono što volite, onda to radite na najbolji mogući način jer ste konstantno motivirani, i vidite smisao toga što radite i nije vam ništa teško. Trudite se da uvijek budete još bolji, kreativniji, inovativniji i da uživate posvetiti sve potrebno vrijeme tom poslu.
Izreke da ne treba miješati posao i zadovoljstvo je glupost. Posao treba da predstavlja itekakvo zadovoljstvo! Posao treba da predstavlja zabavu. Džaba vam krpice, brednirane torbe,cipele,odjeća,puno love ako nema ona prava istinska I iskrena osmjeha na vašem licu ili licu vaša djeteta i radosti u srcima. Posao treba da bude zabava pa ako se ne zabavljamo dok radimo, onda ne radimo ono što treba. Stoga, pronađite ono što ćete raditi i srcom i dušom a za sve drugo se pobrine netko gore.
Lijepo je imati lijepe stvari i živjeti okružen njima. Ipak, puno je važnije kakva ćete osoba vi ili vaše djete u konačnici jednoga dana postati. Glavni cilj u životu je postati ono za što si predodoređen a svi smo predodređeni za nešto – samo što to ”nešto” moramo sami da otkijemo, ne nitko u naše ime. Na kraju,još je puno važnije kakvi ćemo postati tj.što budemo mi u stanju bili učiniti za druge, jer je naš doprinos drugima zapravo krajnja svrha i naša posla i života u konačnici.
