„Provodi vrijeme s mudrima da i sam postaneš mudar. Prijatelj budala će patiti“ – Izreke 13, 20

U potrazi za srećom

Ako želite postati mudri, puno je posla ali ”slatkog” posla pred vama. Trebat će vam barem jedna osoba koju ćete uključiti u svoj život – osobe od koje ćete učiti sve ono što niste znali ili ste samo mislili da znate. Nastavak teksta je za osobe koje su ”za” učenje. Radi se o vašoj sreći, lažnim nadama i iluzijama u kojima živite u vašoj potrazi za srećom jer vam je netko rekao da tako treba da bude. Ako ovo, ako ono…budeš sretna.

Niti je potrebno da netko bude ”popularan”, niti da ima puno ”prijatelja” u životu. Ono što vam treba su su osobe koje će biti iskrene prema vama, koje vam neće vam spočitavati, dijeliti lekcije. Drugim riječima, mudri ljudi a ne budale. Znate onu poslovicu koja kaže ”ako se budete družili s budalama i sami ćete takvi postati”. Živa istina. A što je s društvom? Ono nam služi da u njemu duhovno rastemo i razvijamo se jer je teško zamisliti da baš sami rastemo duhovno. Možete postati neki čudak, preseliti se u neku divljinu gdje nema ni žive duše, ondje provesti čitav svoj život u tišini, čitajući knjige. Rasli biste u znanju, ali ne i u mudrosti.

Tanka je granica između znanja i neznanja

Neznanje je opasno Iiglavni izvor nedaća koje mogu zarobiti čovjeka i učiniti ga jadnim, nesretnim, ispraznim duhovnim mrtvacem. Postoje tri vrste neznanja: kada ne znamo jer ne možemo nešto da saznamo, jednostavno nemamo dostupnih informacija niti smo svijesni toga što ne znamo; neznanje kada nismo informirani, kada imamo svijest da nešto ne znamo, želimo nešto naučiti ali nemamo pristup informacijama, samo ako smo ozbiljni istraživači, dobit ćemo tražene informacije; i na kraju, postoji neznanje kada postoji nešto što ne znamo, ali nećemo da znamo, znači svijesno neznanje (ignorancija). Tako upadamo u nevolje.

Danas doista živimo u izobilju i raznim izvorima informacija kada je u pitanja naša duhovna hrana, koju trebate konzumirate ako ne želite ostati na nivou na kojem ste danas. Ako želite, sve pet. Your choice! Svatko od nas odlučuje kojim putem idemo. Najteže je donjeti ispravnu odluku da zapravo promijenimo putanju svoga puta s kojega smo skrenuli te da krenemo na put spajanja s našim izvorom tj da živimo prema prirodnim zakonima prema kojima smo stvoreni i koji savršeno funkcioniraju.

Sindrom lažne sigurnosti i vjere kao velika iluzija

Odmalena nam se servira da ako napraviš to i to, npr završiš ”visoke škole”, bit ćeš uspješan i sretan. Taj program koncepta neke lažne sreće koji je samo iluzija prerastao je u ogroman problem jer je jedan od uzroka ljudske patnje i nesreće. Ljudi se stalno nadaju nečemu i tako stavljaju život na stand-by dok to nešto ne ostvare pa će ”biti sretni”. Nadaju se i boljem životu nakon izbora kad pobjedi ”njihova” opcija pa se vrlo brzo uvjere da su njihovi ”spasitelji” samo jedan veliki balon koji se brzo ispuhao. Vidimo i sada na ovim izborima. Oholost, brzopletost, taština, neznanje…sve dođe na naplatu. Kad tad. To su jednostavni zakoni prirode protiv kojih se čovjek ne može boriti, slagali se vi ili ne.

No, da se vratim na temu lažne nade i sigurnosti kao jedne velike iluzije u kojoj danas mnogi ljudi žive nepoznavajući gore spomenute zakone, jer, tako smo programirani odmalena. Nema se što kome zamjerati, jer i ti od kojih smo učili nisu znali jer možda nisu imali obilje informacija i inih izvora koje nam se serviraju, kao što to imamo skoro zadnja dva desetljeća, tako da nema opravdanja za neznanje.

Programi

To su ništa drugo nego programi i obrasci koje smo ”skidali” i kojima su nas učili naši roditelji, škola, itd. koje ako dostignemo i napravimo to nešto ”biti ćemo sretni”. Je li tomu tako? Pa nije. Znate i sami. I sami ste ste uvjerili da kada postignete nešto, kupite nešto što ste silno željeli, dobijete poklon, upoznate neku osobu, dobijete izbore ili zastupničko mjesto u parlamentu, i sl. ”good feeling” se jako brzo istopi pa je osoba vrlo brzo opet na onoj početnoj točki unutarnje praznine i potrage za srećom. To je posebno vidljivo kod skoro svih političara općenito a poglavito na našim prostorima.

To više nisu ljudi – to su duhovni mrtvaci preobučeni u neke maske boraca za ljudska prava, aktiviste, domoljube, … Imali smo priliku i svjedočiti kako završavaju ti nekoć ”in”, ili moćni i nedodirljivi likovi. I kod nas a i u svijetu. Čast izuzetcima.

Dakle, takav ”programski” način razmišljanja, tipa budi odličan učenik (to naravno podrazumjeva ”5.0”), završi faks, magistriraj, doktoriraj, nađi dobar posao, kupi stan na kredit, oženi se, imaj djecu…. pa buš’ sretan. Kad je u pitanju obrazovanje, ima dosta i onih ”uspješnih” prema današnjim kriterijima, koji nisu možda imali mogućnosti da studiraju pa danas imaju kompleks manje vrijednosti. Takvi razmišljaju ako upišu i završe neku edukaciju ili naknadno fakultet, dobit će diplome pa će vrijedit više u očima onih još uspješnijih ili obrazovanijih od mene.

Znate što? Učenje je super i divna stvar ali ne zbog diplome nego jedino ako vas to što učite doista i zanima tj. da to znanje možete da primjenjujete, a ne učenje zbog komada papira koji ćete okačiti negdje na zid i time se hvaliti na društvenim mrežama kao vaše posljednje dostignuće, ili koji će vam pomoći da dobijete neki dobro plaćeni posao koji mrzite.

Zašto se školujete?

Govorim iz osobna iskustva, znači nakon dugogodišnje karijere, astronomske plaće za naše današnje pojmove, napustila sam posao, nisam radila i više od tri godine bavila sam se samo sobom i učenjem. Naravno, uz žongliranje obitelji, kućanskih poslova full-time, kuhanje, pisanje, razvijanje poslovne ideje, učenje poslovnih vještina, itd. Nema kraja. Imam hrpu diploma kojima se drugi dive od strane priznatih i akreditiranih organizacija, instituta, itd. Naravno, učim non stop i usavršavam se -momentalno na studiju opće i kliničke medicine za nemedicinare. Učim zato što uživam u tome. Uživam u svakoj novoj informaciji, znanju i vještinama koje mogu da primjenim prije svega u svome životu a onda i dalje da prenosim svima koji se žele maknuti iz svoje kolotečine i napraviti neki iskorak u životu umjesto da okrivljuju druge.

Prije svega da naprave neke pomake u svom duhovnom životu jer je to jedini put do istinske sreće. Nema prečaca. Ne kužim kako je to toliko teško ljudima da shvate. Zapravo kužim – ljudi su opsjednuti zlom i idolatrijom, štovanjem mrtvih stvari, predmeta i osoba a ne živim stvorenjima i daru života koji im je podario naš Kreator.

Nije ni čudo. Bombardirani smo ne samo izvrnutom sustavu vrijednosti i moralnom relativizmu nego i hrpetinom lažnih nada i vjerovanja koja bi nam trebali postati neka garancija sretna i ispunjena života.

Zablude na vašem putu sreće

Uz već gore spomenute, evo još onih najčešćih zabluda u kojima ljudi žive misleći da je to put do sreće : Nisam dovoljno zgodna pa moram popraviti svoj fizički izgled u skupim liječničkim ordinacijama, jer onda ću biti sretnija, upecat ću dobru priliku i biti happy. Da, danas se mnoge mlade žene podvrgavaju ”popravcima” svojega fizičkog izgleda izvana (iako je i to relativan pojam, jer se mnoge unakaze), botoxima, filerima, kiruškim zahvatima, umjesto da se ”poprave” iznutra. Takve ili takvi ispreparirani mladi i stariji ljudi nedvojbeno izgledaju atraktivnije i ”ljepši” izvana, međutim, osjećaj duboke praznine ne odlazi. On je stalno prisutan i govori da ipak nešto i dalje nedostaje. Osjećaj duboke praznine – možda još i veći nego prije. Tako se ljudi non stop vrte u začaranom krugu dok ih nešto ne tresne. Mnogi se nažalost ni tada ne opamete.

Ili, kada pronađeš drugi i bolje plaćeni posao, bit ćes sretniji; Kada napustiš domovinu i odeš živjeti u neku drugu zemlju (raditi neki bezveze posao), bit će ti bolje. Znate što? Mnogo njih je otišlo dok i dalje tamo negdje usamljeni u vrlo skromnim ili da ne kažem jadnim životnim uvjetima tumaraju, u potrazi su za samim sobom. Niti veća plaća, kao ni bolje plaćen posao, bolji ili gori uvjeti stanovanja, nisu im donjeli sreću. Da, možda si mogu priuštiti mnoge materijalne stvari koje prije nisu mogli, a znači li to da su sretni? Naprotiv, mnogi su još nesretniji.

Dakle, čitav taj koncept-program koji nam je nametnut i po kojemu funkcionira najveća većina ljudi ne samo da je pogrešan nego znači i smrt u duhovnom smilslu.

Zavirite u svoja osjećanja

E sad, postoji jedna stvar se se otkačite od tih iluzija o boljem sutra a to je da zavirite u svoja osjećanja koja vam se javljaju, kada vam se pojave, a to znate po signalima koje vaše misli šalju tijelu, ili po negativnim mislima. Treba raditi na tim osjećanjima tako da ih prepoznamo i radimo na njihovoj integraciji u cjelovitost bića koje će postati sposobno i moći da živi bez pustih i lažnih nada, obećanja, da će jednoga dana biti sretan. Dana koji nikad ne dolazi. Biti sretan znači – znati tko si. Jedimo integracijom u cjelinu svih tih naših polupanih i porazbijanih dijelića sebe koje smo skupljali tjekom života, odgurivali ih od sebe jer bole, možemo da kreiramo životne situacije koje će nam biti lijepe, ugodne i sa smislom. Tada nećemo podlijeći nikakvom lažnom i prolaznom smislu života.

Treba prije svega da prepoznate koje su to emocije i treba raditi s njima. Neće ni to biti dovoljno zato što u svima nama postoji dio uma (podsvijest) koji je ostao zaleđen još odmalena. Taj se dio boji da ide dalje kroz život, pa se naprosto začahurio u vidu tih loših osjećanja koja vas izjedaju iznutra (strah, bijes, ljutnja, zavist). Upravo taj dio uma kreira vaše situacije u kojima se osjećate jadno, nesretno, loše.

Ne bježite od vaših osjećanja

Zato je važno da kada prepoznate tu neku emociju koja se zablokirala (npr da si fulao u nečemu, nisi postigao nešto, osjetio zavist prema nekome i sl.), potrebno je da shvatiš da taj dio tebe i dalje želi da se osjeća tako. Treba malo porazgovarati s tim dijelom uma, kao sa malim djetetom kada mu pokušavate nešto objasniti, kako biste prihvatili taj osjećaj umjesto da ga stalno gurate dalje od sebe. Tek kada prihvatiš taj odbačeni dio sebe, i prihvatiš da je prisutan, sada i ovdje, onda taj dio uma polako počinje da stječe povjerenje u vas. Taj se ”otrgnuti” dio nas integrira i tek tada postajemo cijelovito biće koje je sposobno i može da živi bez pustih i lažnih nada, obećanja, da ćeš jednoga dana biti sretan.

Biti sretan znači znati tko si. Dakle, tek integracijom svih tih naših polupanih dijelića koje smo odgurnuli od sebe jer bole, integrirajući ih u cijelinu, možemo da kreiramo i životne situacije koje će nam biti lijepe pa nećemo onda podlijeći niti lažnim idolima, idelopoklonstvima, i sl.

„Ako želiš letjeti s orlovima ne možeš se utrkivati s puranima“