Nagon života ili smrti?
Židovska je Nova godina. Rosh Hashanah 5781. Vrijeme koje me potiče na neke teme i razmišljanja koje bih inače stavila na stand by. Kao netko tko se bavi zdravljem i ljudskom dušom, svako malo zapitam se jesmo li u psihološkom smislu postali imalo bolji ljudi kroz posljednjih pet tisuća godina? Je li osjećaj mržnje i zla također evoluirao na bolje? Ima li ga manje? Uz tolika genijalna tehnička i znanstvena otkrića, tolike genijalce? Na prvu bi čovjek pomislio da jesmo napredovali. Jesmo u svemu osim u najstarijim ljudskim emocijama – emociji straha i inih izvedenih iz straha kao što su mržnja i zavist. S druge strane, dobro je to što u nama ipak postoji i drugi pol straha. To je ljubav i snaga ljubavi. Zato je toliko bitno razumjeti i možda bi trebalo u zadnej vrijeme malo češće ponoviti da u svakom od nas postoje dva osnovna nagona: nagon života i smrti. Ono što ja njegujem i nastojim probuditi kod ljudi uvijek je buđenje nagona života u njima. Istina, to je veom kompleksan i zahtjevan proces koji traži puno znanja, rada na sebi, hrabrosti, discipline, ustrajnosti.
Conform and obey!
U zadnje se vrijeme doduše malo više bavim proučavanjem ponašanja mase u ”kriznim” situacijama koji proizvode znamo što. Da, strah i paranoju. To možda znate. Ali proizvode i konformizam. Tužna je činjenica da se nažalost u takvim situacijama čak i moralne osobe lako stope s konformizmom pri čemu u potpunosti gube sposobnost kritičkog razmišljanja i preispitivanja, koje nam je ionako već oslabljeno zbog sužene svijesti. Konformista je više nego ikada a naročito među mladim jer su naprosto skinuli tj izmodelirali takav obrazac ”mindseta” i ponašanja od svojih roditelja i ljudi s kojima su okruženi. S kim si, takav si, zar ne? OK, ima iznimaka. Takvi ljudi su slabe i nedovršene ličnosti, zavisne, ljubomorne, frustrirane razno raznim stvarima,događajima na koje ne mogu utjecati, ljudima, itd. Naprosto tako pogrešno fiksirane mogu vrlo brzo odsklizati do raznih ovisnosti.
Sve je više takvih među mlađom populacijom koja je jednostavno (doduše kao i njihovi roditelj) emocionalno nepismena, što posljedično vodi do toga da takve osoba nemaju u potpunosti zatvorenu strukturu ličnosti. Kako bi znali kad nas nitko nikada nije tome podučavao u kući u školi? Nikoga ne okrivljujem samo želim naglasiti da to sve skupa ne bi trebalo biti opravdanje ljudima da nastave živjeti i odgajati djecu u takvom duhu tj. s tako suženom sviješću. Nikad nije kasno za promjene a promjene počinju baš u tebi i meni. To već svi znaju.
Izoštrite bolje vaša osjetila
Psihologija mase mi je svakako fascinantan sociološko-psihološki fenomen upravo zato što se često zdrav razum gubi u masi u kriznim situacijama u kojem imate jako puno inteligentnih ljudi koji se naprosto izgube u masi i podlegnu raznim virusima paranoje i iracionalnog straha. Zdrav razum rastače našu kritičnost u masi. Cilj je strah ali onaj iracionalni pa se postavlja pitanje gdje možemo povući crtu između onog ”normalnog” ili urođenog i iracionalnog straha. Stupanj vaše moralne autonomije nešto je najvrjednije što imate. Mislite vašom glavom, kritički procjenjujte. Ne uzimajte tuđe istine kao konačne. Izoštrite vaša osjetila da bolje čujete, vidite, osjetite, prepoznate. Jednom riječju, koristite svoje emocije kao najtočniji navigator i živite svoj život u svojoj punini.
E da, i opet ja kao papagaj – ZNANJE, znanje, i opet znanje. Neznanje je uzrok svim nedaćama u svijetu u kojima najčešće nesvjesno sudjeluju mnogi kao neosviješteni pojedinci s veoma suženom sviješću koji naprosto ne vide iglu u plastu sijena.
