Treba li anksioznost postati dio našeg ”novo normalnog”?
Tko danas nije anksiozan? Tko nije bio anksiozan, vjerovatno je postao je u posljednjih 13 mjeseci. Anskioznost je definitivno jedan od glavnih izazova s kojima se suočavam u radu s klijentima. Poglavito s mladima. Bojim se da mnogi ljudi uopće ne razumiju i ne prepoznaju ova stanja koja ih mogu odvući u najdublju provaliju ako nešto ne poduzmu na vrijeme.
Naglašavam da je anksioznost stanje jer je ona prije svega naziv za razna psihička stanja. Za nekoga će to stanje biti subjektivno opisivano kao osjećaj preplavljenosti stresom, stanje stalne brige i uznemirenosti, itd. Netko drugi će pak opisati to stanje kao permanentni strah od određenih ishoda, itd. U svakom slučaju, anksioznost prate ne samo ta psihička stanja (kako se ”osjećamo u glavi”), nego i brojni tjelesni simptomi – glavobolje, ubrzan rad srca,nesanica, opstipacije, proljevi, bolovi u nogama, ramenima, vratu, itd.
Pristup u radu s klijentima
Terapijski proces razlikuje se ovisno od samog klijenta i simptoma koje opisuje. Radila sam s klijentima koji su patili od tzv situacijske anksioznosti, znači problemom vezanim uz deficit samopouzdanja – osoba se brine što će netko misliti o vama, ima strah od nepredviđenih situacija koje se mogu dogoditi, kakav će dojam ostaviti na nekoga, itd. Sve to dovodi da se osoba nađe u jednom dugotrajnom stanju stresa i napetosti tj stalnom pokušaju da se bude u pripravnosti.
Dakle, sve što vam se dešava postaje prijetnja koja osobu dovodi u to stanje da je non stop opterećena mislima o negativnim posljedicama. Ovaj vid anksioznosti najčešće proizilaze iz zapravo samo jednog razloga a to je osjećaj kontrole – da sve i svakoga u svakom trenutku držimo pod kontrolom,. Zato je bitno da osoba osvijesti da neki opći društveni poredak i red zapravo znači samo ograničen vid sigurnosti. To najbolje vidim zadnjih godinu dana u doba pandemije koliko su nam sužena osnovna prava i slobode. Drugim riječima isti taj red i poredak nam nikada ne mogu pružiti nikakvu garanciju nikakve sigurnosti u životu. I onda se pitamo – pa mogu li uopće imati povjerenja u život kada svjedočimo relativnosti i promjenjivim okolnostima na koje smo prisiljeni prilagođavati se. Koliko samo krhki kao biće? Naše krhko tijelo i kako se život preko noći može pretvoriti u jedno vrlo neugodno iskustvo.
Anksioznost je posljedica egzistencijalne neizvjesnosti
Stoga na anksioznost možemo gledati kao na posljedicu jedne ljudske egzistencijalne neizvijesnosti i strepnje, koja nam ne dopušta da prihvatimo sadašnji trenutak jer se bojimo da bi sve što sada imamo moglo da nestane.
- Bojimo se da novih okolnosti koje bi mogle postati odveć teške, pa da ne bismo mogli da ih podnesemo i izađemo na kraj s njima.
- Bojimo se da ne razočaramo druge, a ponajprije da ne razočaramo sami sebe.
Uporište ovih strahova uvijek je u našim uvjerenjima o sebi. A sva ti obrasci i programi – loše samopouzdanje, nismo sami sebi stvorili jer nitko svjesno ne radi protiv sebe. Čovjek radi ono što jedino zna kako bi se zaštitio od neke gore alternative.
Nisu nas naučili kako se oduprijeti neželjenim situacijama
Sve vam ovo objašnjavam na ovaj način jer se anksioznost koja je klasificirana u DSM-IV kao psihički poremećaj iz grupa neuroza može sagledati kao jedan način naše obrane od još nečega potencijalno opasnijeg ili strašnijeg. Nečega s čime nismo naučeni i nismo spremni da se suočimo. Nečega o čemu ne možemo čak ni da govorimo a da ne zaplačemo.
Stoga je anksioznost zapravo samo jedan naš modalitet kontrole okružja oko sebe tj predviđanja događaja. A ako to nismo u stanju, onda nam ostaje na raspolaganju ostali unutarnji resursi. Znači kako bi se pripremili na ta naša predviđanja mi možemo to stanje proživljavati stresom i strahom kako bismo umanjili neke loše ishode, povećanom tenzijom, i ostalim brojnim tjelesnim simptomima.
Uloga psihoterapeuta
Moja uloga kao terapeuta je da s klijentom otvori sva važna egzistencijalna pitanja, osvijesti važne brige, uvaži klijentove strahove i probleme i ne koncipira klijenta kroz određeni kalup ili mu prepisuje antidepresive ili anksiolitike. Svako od nas je jedinstven na svoj način. Svatko od nas pokušava sam sebi pomoći na onaj način koji mu je dostupan, koji poznaje i koji zna da koristi.
Stoga je moj pristup u radu s klijentima putem psihoterapije:
- Analiza našeg razumijevanja sebe i naših želja
- Analize naše konstrukcije sebe i svijeta
- Analize životnih koncepata, analize strepnji, i konačno transformacija alternativa u pogledu doživljaja sebe
- To znači da će rad na zajedničkom osmišljavanju boljih alternativa i bolje verzije sebe, itekako doprinijeti nestanku anksioznih simptoma i biti okidač ne samo psihičkog rasta i razvoja nego i onog osobnog u smislu znanja i učenja kako da klijent koriste sve umne resurse koje posjeduje na optimalan i najučinkovitiji način.
Uloga obitelji
Svaka anksioznost je SOS. Poziv u pomoć na svijesnom ili podvijesnom nivou. Može biti ili posljedica ili uzrok depresije. U svakom slučaju, ne zanemarujte simptome jer vam anksioznost urušava kvalitetu života.
Najčešće su anksioznost i depresija povezane sa nerazumijevanjem ljudi iz našeg okružja – obitelji i nejasnim ili nerealnim očekivanjima i zahtjevima od iste te obitelji, poglavito ako su djeca u pitanju.
U takvim situacijama, klijent često ne dobiva niti podršku od najbližih niti razumijevanje koja mu je očajnički potrebna. Naročito djeca često ne dobiju ni pohvalu onda kada je zaslužuju. I što se onda dešava? Osoba počinje da vjeruje da sam nije dovoljno vrijedan i da ne može da se izbori s problemima. Ili, da se ne može uspoređivati s uspješnijom bratom ili sestrom ili nekome u radnom okružju.
Anksioznost kao prilika za rast
A baš naprotiv – jer svaki je naš svaki psihički izazov osim što doista može da izraste u veliki problem koji nam ometa normalno funkcioniranje u životu, u isto vrijeme i poziv za psihički rast i razvoj. Za bolje razumijevanje sebe. Za transformaciju u najbolju verziju sebe. Za život sa smislom i svrhom.
Razmislite o tome i zapamtite da je anksioznost itekako savladiva ali samo uz ulaženje u uzrok, a ne maskiranjem uzroka uzimanjem anksiolitika koji ništa neće riješiti nego će samo kratkotrajno sanirati posljedicu, tj manifestaciju nekih od simptoma s kojima se klijent suočava.
FocusIN Centar zdravlja, osobnog i duhovnog rasta i razvoja
