Vješto se skriva
Znate li koji se to mentalni poremećaj često ignorira a vrlo je opasan? Radi se o patološkom stanju koje može biti i opasno po život ako se zanemari, jer se može vrlo ”uspješno” maskirati duže vrijeme pa ju ljudi uopće ne doživljavaju kao bolest. Psihotično ponašanje nije baš lako skrivati, zar ne jer se vrlo lako može uočiti ”čudno ponašanje” oboljele osobe i možda reagirati i liječiti. S druge strane, postoje neke mentalne bolesti koj se uspijevaju živjeti u tajnosti ili iza zaključanih vrata i prouzročiti teške posljedice za psihu i zdravlje ako se ne liječe.
Jedna od takvih potencijalno najsmrtonosnijih mentalnih bolesti odnosi se na bolest u poremećaju hranjenja. U te poremećaje ubrajamo ne samo anoreksiju (izgladnjivanje) nego i bulimiju (napadaj opsesivnog prejedanja). Osobe koje pate od ovog poremećaja mogu razviti širok raspon komplikacija tjelesnog zdravlja, uključujući teške srčane bolesti i otkazivanje bubrega, koje može završiti smrću. Stoga je prepoznavanje poremećaja prehrane kao stvarnih i izlječivih bolesti od presudnog značenja.
Poremećaj ili ovisnost?
Nažalost često i najbliži članovi obitelji ne prepoznaju znakove jer ih oboljela osoba vješto skriva. Vrijeme prolazi a tjelesna oštećenja se pogoršavaju. Takve osobe često imaju suicidalne osjećaje koje jednako tako vješto prikrivaju kao uostalom i depresiju jer se ponašaju kao da je sve ok. Ovaj poremećaj ima dosta suptilnih sličnosti s bolestima ovisnosti zbog način na koji na mozak djeluje pretjerana konzumacija hrane vezana uz bulimiju tj. način na koji djeluju tvari koje izazivaju ovisnosti. Ključna stvar je u neuroprijenosniku dopaminu jer on posreduje u sustavu nagrađivanja u mozgu stoga je ključan u nastanku ovisnosti, ali i za razvoj bulimije.
Evo jednog primjera klijenta (visokopozicionirani manager) koji se liječi od bulimije psihoterapijom. On mi je opisao svoje stanje koje traje već šest godina ovako: „Jako mi je teško nositi se sa stresom na poslu pa bi se jedino osjećao bolje kada bih se prejeo. Naravno već pola sata nakon toga osjećam se odvratno, imam osjećaj užasne krivnje, tuge nakon što ispovraćam sve što sam pojeo. I tako ukrug. Ne vidim kraj” . Iako ne radim s ovisnicima, oni također imaju slična iskustva i doživljaje.
Bolest duše
Sve u svemu svaka ovisnost je bolest psihološke prirode. To je bolest naše duše odnosno „praznina“ koju konstantno spominju i pacijenti oboljeli od ove bolesti ali i ovisnici. Ta se ”praznina” upravo nalazi u uzrocima nastanka ovakvih poremećaja, kao i u uzrocima recidiva. Uspješno se maskira tako da drugi ljudi nemaju pojma što sve osoba doživljava u svome svijetu, nažalost sve dok ne dođe do nekog tragičnog predoziranja ili druge negativne posljedice ponašanja ovisnosti.
Promptna reakcija i dugotrajno liječenje
Kao što ne smijemo zanemariti simptome i znakove koje nam šalje naše tijelo, kao npr bolove u prsima, itd. jer zanemarivanje simptoma može dovesti do nečega mnogo ozbiljnijeg, ako ne i smrtonosnog, tako i s mentalnim bolestima poput poremećaja hranjenja. Nažalost liječenje ovog poremećaja je dugotrajno, metode su brojne i moraju se prilagoditi svakoj osobi posebno. Cilj terapije je postići emotivnu zrelost i psihičku stabilnost osobe, uz potpuno prihvaćanje sebe uz naravno razvijanje pozitivnog stava prema životu koliko god bio izazovan.
