Život prema pravilima i normama
Od vijeka i pamtivijeka a danas možda više nego ikada, društvo i društvene norme nameću nam nepisana pravila na koja bi se trebali prilagođavati, prihvaćati i živjeti prema njima. Isto to društvo stvara strah u svakom čovjeku od svega i svačega a najviše od toga da ćete ismijati, da ćeš izgubiti poštovanje, strah što će drugi reći ako ne misliš kao drugi – strah da ćeš biti odbačen u zajednici i društvu.
Živite li ili samo postojite?
I tako, malo po malo, ljudi su isprogramirani na ovaj program da se stalno moraju nekome i nečemu prilagođavati i jednostavno da ne mogu biti svoji nego replike drugih, itd. Mora li biti tako? Naravno da ne mora jer svatko od nas ima odgovornost prema sebi i svom vlastitom biću. Naš zadatak trebao bi da bude da se sami brinemo o sebi, o svojemu zdravlju i vlastitoj dobrobiti, da živimo sukladno svom vrijednosnom sustavu i da ga štitimo, jer to su jedine istinske vrijednosti. Nažalost malo njih to razumije i upravo zato svi oni koji shvate prirodne zakone i kako svijet funkcionira, oni doista i žive. Oni drugi samo postoje.
Tko su ”drukčiji” ljudi?
Sve je manje ljudi s čvrstim karakterom i svojim autentičnim stavom, i upravo oni imaju ličnost, koja može biti zastrašujuća nekim drugim ljudima. Vrijeme pandemije najbolje je pokazalo tko je bio i ostao mentalno i duhovna jaka osoba koja je znala izaći na kraj sa svim nametnutim nam izazovima a na koje su se zakačili i brojni drugi problemi u životu (zdravlje, psiha, obitelj, karijera, smisao života…) . Biti ”slaba” ili ”jaka” osoba, nema veze s patologijom. Radi se jednostavno o životnoj poziciji osobe.
Naš život i ličnost, zapravo je samo zbroj ili rezultat iskustava. Posljedica ili rezultat svih tih naših životnih iskustava kreirat će i naše stavove prema životu. Drugim riječima, ljudi koji iz tih svojih ranijih iskustava nisu puno ili ništa pak naučili i prepustili se životnim strujama da ih vode, mogu se preplašiti one druge kategorije ljudi koji su ”drukčiji”.
Profil i osobine osobe sa svojim stavom
Koje su to najčešće osobine koje mogu otjerati druge ljude od vas jer vas se boje (niste im zanimljivi!)? Iz moga ugla to bi bile slijedeće osobine:
- To su ljudi bez fige u džepu. Nisu dvolični, kažu uvijek ono što misle. Drže se svoje riječi. Nikada ne lažu. Ukratko, iskreni su i preziru dvolične i neiskrene ljude.
- Ne druže se ili drže na distanci ljude koji stalno kukaju. Eto i zbog toga ih mnogi drže bezosjećajnim i hladnim.
- To su osobe otvorena uma koje inspirira znanje i stalno učenje i rad na sebi i ne trpe znanje i ignorante koji odbijaju naučiti nešto novo, izaći iz svoje lažne zone udobnosti.
- To su osobe koje razumiju da se obrazovanje ne sastoji od toga koliko ste zapamtili ili koliko znate kao što je programiran školski sustav. Obrazovanje se sastoji se od toga da znate razlikovati koliko znate, a koliko ne.
- Ne gube vrijeme na tričarije, ogovaranja, isprazne bla, bla samo kako bi se ”uklopili” i bili ljubazni. Ne upuštaju se u razgovor s drugim ljudima samo da bi nešto rekli iz ”pristojnosti”. Stoga se često etiketiraju kao nepristojni, nepristupačni, itd. Takvi ljudi nikada nisu bili, nisu i nikada neće podleći konformizmu kao opće prihvaćenom obrascu ponašanja čijeg aktera karakterizira nekritička percepcija ustaljenih oblika života, oportunizam, nedostatak principa, pasivno pridržavanje uvriježenih obrazaca ponašanja.
- Kada nešto obećaju, drže se svoje riječi pa se upravo to jedan od razloga zašto smetate drugim ljudima jer se pored vas mogu osjećati nemoćnim, jadnim.
- To su osobe koje imaju zdravo samopoštovanje, samopouzdanje i snažnu volju i koji bez obzira koliko puta se spotaknu ili padnu u životu, uvijek se dočekaju na noge i idu dalje i ne krive druge.
- Imaju sposobnost da postižu rezultate i uspjeh upravo kroz razne probleme i poteškoće kroz koje su prošli u životu. To naravno izazova zavist i ljubomoru kod drugih koji su slabi, ne vole se i na prvu odustaju kriveći sve druge i drugo za svoj neuspjeh.
Sloboda vs. ropstvo
I, jeste li se negdje prepoznali? Kao što reče mudri Meša Selimovic, da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Nije uopće lako ali je upravo tako.
Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće. – Artur Schopenhauer
