Jeste li u zadnje vrijeme razmišljali o samopoštovanju vašeg dijeteta?
Danas je prvi dan škole nakon tri mjeseca lufta. Reforma školstva trebala je ‘zarezati’ i na ovom području jer su tri mjeseca odmaranja mozga preduga!
Na samu pomisao da je prvi dan škole mnogoj djeci izaziva veoma neugodne emocije – ”jao sve opet sve iz početka”. Koliko imam prilike čuti takvi komentari dolaze većinom od djece malo starije dobi, od petog razreda OŠ nadalje. Sve te neugodne emocije, potisnute ili ne, polako ali sigurno dovode do deficita samopoštovanja kod djece, sutra odraslih ljudi.
Samopoštovanje se često brka sa samopouzdanjem. Samopoštovanje je slično pojmu “vlastitog dostojanstva” tj. koliko ja sebe vrednujem a može biti varijabilno iako se općnito, samopoštovanje razvija od djetinjstva pa zapravo sve do zrelih godina. Ljudi često zaboravljaju da se nitko od nas ne rađa s niskim ili visokim samopoštovanjem nego postajemo takvi gledajući i modelirajući druge, prije svega naše roditelje.
Upoznala sam više djece s manjkom samopoštovanja nego onih drugih koje bih mogla nabrojati na prst jedne ruke. Roditelji će odmah baciti krivnju na sve druge, poglavito školu da se operu odgovornosti dok je stvar sasvim obrnuta – vaše dijete pati od manjka samopoštovanja zbog vas dragi roditelji, manje zbog učitelja, profesora, itd. koji doduše već zakinuto dijete može samo dokrajčiti. Stoga je vaša uloga ključna jer će se djeca lakše nositi u školi i sa ‘teškim’ učiteljima,profesorima,okružjem ukoliko imaju zdrave temelje u glavi.
Roditelji i čitav sustav s ovakvim mindsetom podižu nesigurne i zarobljene pojedince. Konformiste. Takva djeca i poslije odrasle osobe neće moći osloboditi sve svoje prirodne potencijale. Neće moći jer ne znaju kako ni težiti uspjehu, jer neće imati vjere u svoju snagu i sposobnosti.
Simptomi i uzroci manjka samopoštovanja
Djeca s niskim samopoštovanjem percipiraju privremene prepreke kao trajne, nepodnošljive uvjete, s često prisutnim osjećaja pesimizma što dugoročno može dovesti djecu do opasnosti od stresa i problema s mentalnim zdravljem, kao i do stvarnih poteškoća u rješavanju različitih problema i zadataka s kojima se suočavaju.
Djeca sa zdravim samopoštovanjem vole komunicirati s drugim ljudima, vole grupne aktivnosti, kao i samostalno učenje. Kada se pojave problemi, oni rade na pronalaženju rješenja, bez optuživanja drugih ili ponižavanjem sebe ili drugih. Na primjer, umjesto da kaže: “Glupa sam”, dijete “Ne razumijem ovo. Možete mi objasniti?” Takva djeca svjesna su svojih snaga ali i slabosti koje prihvaćaju jer u njima prevladava optimistišan stav prema životu.
Prepoznajete li neke od simptoma? Ako da, kako biste se suočili s izazovom djetata s deficitom samopoštovanja, treba se pozabaviti uzrocima jer ne možete riješavati posljedicu ponašanja mijenjanjem ponašanja nego otklonom uzroka koji je doveo do tog ponašanja.
Djeca koja odrastaju s jednim roditeljem ili imaju neke tjelesne smetnje posebno su podložna niskom samopoštovanju koje se manifestira s mucanjem, prekomjernom težinom, disleksijom, disgrafijom, itd. Nažalost, njihovi vršnjaci (okružje) zna biti veoma okrutno (ruganje,ismijavanje,omalovažavanje) što sve može biti okidač za samopoštovanjem vašeg djeteta.
S druge strane, i nažalost veoma često, upravo su roditelji ti koji podrivaju samopoštovanje djeteta jer ih često nazivaju nespretnim, smotanim, sporim, itd. Kada to ponovite dovoljan broj puta, djete to upije i doista postane sve više uvjereno u svoju bezvrijednost i postaje povučeno u sebe.
Pretjerane zabrane ili pretjerana skrb roditelja koji su preuzeli kompletno vođenje života djeteta od toga što će jest,obući,što smije, ne smije, u koju će školi ići, fakultet, s kim se družiti, itd. također mogu dovesti do istih posljedica, jer na taj način spriječavaju dijete da upozna svijet.
Roditelji ne shvaćaju da je baš njihov stil ponašanja i način komunikacije sa djecom jedan od osnovnih prvih razloga za nesposobnost djeteta da brani svoje mišljenje što roditelji ne vole čuti tj. pronaći će sto argumenata da skinu odgovornost sa sebe. Sve je na vama jer vas djeca čitavo vrijeme modeliraju i skidaju vaše programe/obrasce ponašanja. Uglavnom nesvjesno.
Devet savjeta na putu transformacije vaše djece
Što vi dragi roditelji možete učiniti da poboljšate ili ako ste novopoečeni roditelj podignete zdravu djecu koja pucaju od samopoštovanja?
Jako puno! Za početak počnite sami sa sobom i analizirajte iskreno svoj odnos s djetetom jer ni jedna vas knjiga o dječjoj psihologiji neće naučiti ničemu dok sami sebe i vaše ponašanje ne osvijestite.
Evo par savjeta (iz osobna iskustva):
1. Počnite učiti vašu djecu osjetilnoj izoštrenosti tj da više zapažaju dobre stvari koje im se dešavaju u životu nego one loše kojih je bilo i biti će kroz život samo će se lakše nostiti s njima bude li fokus na onim dobrim stvarima.
2. Dajte im veću slobodu izbora – naravno uvijek uz vaš nadzor. Sloboda izbora ne znači popustljivost. Roditelji još uvijek donose sve važnije odluke, od odjeće, obuće,prijatelja,hrane,odabira škole,fakulteta, momka, cure, itd. Zašto im ne bi dali pravo glasa u malim stvarima vezanim uz život ? Prestanite donositi odluke za njih. To me apsolutno izluđuje jer znam takve roditelje koju svaku odluku donose oni umjesto djeteta. ”Što ćeš studirati ili u koju srednju školu ćeš upisati? ”Ne znam. Moram pitati mamu”... Djeca postaju emocionalni invalidi za čitav život i nekorisni subjekti za društvo. Da ne kažem da ima i jako puno patoloških stanja koja se razviju upravo iz ovakvih situacija. Zato je bitno da se prvo roditelj sam osvijesti jer bez toga neće pomoći ni djetetu.
3. Prestanite koristiti glagol ”kriviti” i zamijenite ga s biti odgovoran. Ukoliko “krivnja” podrazumijeva kažnjavanje i kajanje, onda odgovornost podrazumijeva sposobnost rješavanja neka problema. Ne inzistirajte ne nečemu što djeca ne vole. Ne tražite više nego što mogu. To se poglavito odosi na hrpetinu beskorisnih aktivnosti kojima roditelji zatrpavaju djete pa kad se poklizne ili ne ispuni očekivane rezultate ili s vaše strane ili trenera vičete i kažnjavate dijete. Traženje svega onoga za što djeca nisu još spremna ili ne vole a ”moraju jer mislim da je to dobro za tvoj život’‘ izaziva osjećaj krivnje i inferiornosti kod djece, potiskivanje emocija, frustriranosti, poslije agresivnosti, nestabilnosti kao osobe i što sve ne. Uskladite želje vaše djece s njihovim sposobnostima i prestanite ih mučiti s vašim extra zahtjevima jer vi ili drugi misle da je to dobro za njih.
4. Naučite djecu da znaju reći ”ne” i da znaju braniti svoje granice tj. postaviti zdrave granice u komunikaciji s drugima. Objasnite im da ako ih netko pozove van ili im predloži neku igru, ako im se ne da, da je OK reći ne. Ako im je netko pravi prijatelj neće se naljutiti. To se doduše odnosi i na one starije. Znam po sebi na koliko bezveznih sastanaka, druženja, tim bildinga i domjenaka na kojima sam se loše osjećala iz straha kako se drug ne bi naljutili na mene.
5. Počnite razvijati prije svega vaše samopoštovanje jer ako bolje proanalizirate ponašanje vašeg djeteta, upalit će vam se lampice i postati jasno da je dijete samo vaša kopija. Dakle, ukoliko se ni sami ne znate iskreno radovati, ne znate reći ‘ne’ i postaviti granice s drugima, perfekcionista ste i kritizirate sami sebe, tražite vrednovanje i pohvalu iz okoline, pa kako bi za Boga vaše dijete moglo biti samouvjereno stvorenje ako su joj roditelji sušta suprotnost?
6. Jako bitno – Pazite na izbor vaših riječi jer ponekad i jedna riječ može dotući osobu a kamoli dijete. Stoga su djeca jako osjetljiva na riječi svojih roditelja i na ono što drugi kažu.
7. Pohvalite dijete ne samo za dobro obavljen posao, već i za uloženi trud bez obzira na ishod iako naravno treba biti iskren i realan.
8. Budite uzor vašem djetetu. Ukoliko ste prestrogi prema sebi, pesimistični ili niste potpuno uvjereni u svoje sposobnosti, vaša će djeca sva ta ponašanja ‘skinuti’ od vas i iskopirati nesvjesno. Podignite vlastito samopoštovanje i time ćete biti najbolji primjer djeci.
9. Prepoznajte i usmjerite pogrešna uvjerenja djece u ispravom smjeru. Jako je bitno da roditelji prepoznaju zablude djece o sebi o njihovoj sreći, privlačnosti, sposobnostima ili nečem drugom. Pomozite im da znaju postaviti jasne standarde i budu realni u samo-percepciji . Primjerice, dijete koje je jako dobro u školi, ali ima poteškoće s matematikom, uglavnom govori “Nisam ja za matematiku. Ne ide mi”. Ovo ne samo da je lažna tvrdnja, već je i uvjerenje tj. program koji će samo dolje povući djetetovo samopouzdanje. Stoga umjesto da ih kritizirate ako dobiju ”lošu” ocjenu, pomozite da objektivnije sagledaju situaciju. “Jako si dobar učenik. Možda da malo više vješbaš zadatke uz pomoć sa strane. Ja ću ti pomoći. Ništa ne brini”. Zagrlite ih i recite da ste ponosni na njih.
Nisko samopoštovanje kao put prema ovisnostima
Nisko samopoštovanje je opasno jer je plodno tlo za strahove svih vrsta i boja,fobije, izolaciju, nesposobnost da se vidi dobro u sebi i drugima, nesposobnost da se raduje. Iz manjka samopoštovanja može se razviti zavist, ljubomora, gorčina, anksioznost, depresija, i općenito nezadovoljstvo životom.
Roditelji i odgojitelji definitivno su ključni akteri u stijecanju zdravog samopoštovanja djeteta. Želim vjerovati da će provedba nove kurikularne reforme u školstvu također dati svoj stvarni doprinos u razvoju odgovornih, sigurnih pojedinaca koji vole sebe baš takvi kakvi jesu umjesto da stvaraju generacije pojedinaca s početka priče. U suradnji s roditeljima jer njihova je ipak zadnja!
