Mladi i poslovni uspjeh – u čemu je tajna?
Da, znam. Mladi su još od prvog osnovne isprogramirani s ocijenama, aktivnostima, uspjehom. Istina, poslovni uspjeh jeste nešto o čemu treba polako početi razmišljati (ali ne opsjednuto kao kod nas) od srednje i faksa. Čast izuzetcima od djece I mladih koja znaju od malih nogu da žele biti advokati, liječnici, majistori, pjevači, itd. i krenu tim putem tj posao im postane njihova vokacija. To je divno ali sve rijeđe čuti na našim prostorima. No, već i ptice na grani znaju da nije dovoljno samo završiti neki fakultet i čekati da vas netko pozove tj ponudi vam posao – u struci, kako se to kod nas kaže. Potrebno je mnogo, mnogo više od toga. Što su faktori uspjeha , drugim riječima što je zapravo potrebno mladim ljudima da bi se nadali nečemu što se zove uspjeh?
Dakako svako od nas dugačije doživljava pojam uspjeha i za svakoga od nas uspjeh može imati potpuno različito značenje. Ipak, ako razmislimo zašto se uopće trudimo I studiramo, zašto završavamo škole, tj provedemo I do 25 godina ‘naukovanja’ – to je prvenstveno zato da bismo ‘uspjeli’ na neki način, u nekom poslu, zar ne? Dakle, za poslovni uspjeh nisu dovoljne samo ‘nauke’ i da mislimo da će nam se time sva vrata otvoriti. Normalno da neće! Da bismo zaista uspjeli moramo uložiti puno više tj. treba puno više uloga da bi dosegnuli naše ciljeve – naš uspjeh.
Ima doista jako puno ‘recepata’ o poslovnom uspjehu za mlade, ali kad apstrahiramo sve to,sa mnom nekako najviše rezoniraju slijedeći:
1. Stjecanje radna iskustva – Kod nas je vrlo često običaj i stav da ljudi koji završavaju fakultete ne žele da rade bilo šta drugo osim u njihovoj struci. Ali to ne ide baš tako. Treba biti strplji, uporan I marljiv tj prihvatiti posao, ne sad, baš svaki posao, ali je ponekad potrebno skupiti hrabrosti I raditi mnogo toga prije nego dobijete vašu zlatnu priliku da radite u svojoj struci. OK, posao koji vam nude I nije nužno u vašoj struci, ali ne zaboravite da ćete stjeći kakvo takvo radno iskustvo. Ono što je još važnije dat će vam radne navike. Dakle,nešto što se ne može mjeriti vašim diplomama.
Paralelno sa stjecanjem radna iskustva treba raditi na stjecanje poslovnih kontakata, veza. Kako ? Dok ste još u srednjoj i fakultetu, tj sve dok radite bilo kojji posao, treba komunicirati s ljudima iz poslovna okružja poglavito iz vaše struke u kojoj želite da radite. Dakle, generalno upoznajete poslovni svijet I poslovnje ljude. To se vrlo često neminovno dešava kroz sam rad, ali ne nužno, jer kada završimo ‘škole’ kao mladi I neiskusni niste uvjek u poziciji da imate priliku upoznati poslovnjake ili utjecajne ljude iz državnih službi. Da, u pravu si, ali kako doći do ‘velikih riba’ na pošten i čestit način? Je li to danas uopće moguće ako nemam vezu? Jeste. Pustite priče I pouzdajte se samo u sebe I svoje potenicjale.
Osobno usavršavanje i učenje, tj. stjecanje specifičnih vještina koje niste naučili u školi I na fakultetu. Prva stvar je specifična struka koja se odnosi na vašu visoku strčnu spremu a niste imali nikakve prakse – to treba dalje usavršavati I brusiti vještine. Činjenica da smo završili fakultet, I bili među najboljim studentima ne mora da znači apsolutno ništa. U životu nam je potrebno stalno usavršavanje u domeni naša posla pa I šire. Ja često govorim da je ključ uspjeha emocionalna inteligencija (EQ) i točka. Šta vam vrijede ocjene, pohvale, itd. ako ste nesnalažljivi i nemate nikakve socijalne vještine?
U tom smislu želim istaknuti možda i najvažniji faktor uspjeha bez kojeg možete sanjati o karijeri i uspjehu. To je komunikacija. Ona također ide u ‘paketu’ s EQ. Osobno mislim da bi komunikaciju trebalo uvesti kao jedan od predmeta u srednjim školama u zadnja dva razreda. Sve je danas komunikacija i kako prodati svoj brend. Sebe.
Tek smo tada ‘opremljeni’ potrerbnim vještinama i potencijalima za uspjeh tj imamo stvarnu potporu u onome što radimo tj da će to sve netko (potencijalni poslodavac) i uočiti i dati nam poslovnu priliku tj. posao u struci, kasnije unaprijediti, tj. da ćemo kontinuirano sebi dati priliku za poslovni napredak u karijeri.
Poanta svega jeste da vam sam papir tj vaša diploma ‘mag.math’ – ukoliko ne uzimamo u obzir neke državne ili javne institucije ili ne daj Bože, posao preko veze gdje te ionako nitko ništa ne pita nego je dovoljan samo papir. Ako mislite na realni sektor , takva vremena su prošla i u suštini papir služi samo kao pokazatelj da ste osoba koja treba negdje da radi.
Za stvarni uspjeh i na poslovnom I osobnom planu dragi moji,konstantno moramo učiti i usavršavati se kroz rad, stvarati poslovne kontakte i definitivno konstantno raditi na sebi.
U tom smislu možda se mladim koji čitaju ove retke ovaj tekst neće dobro ‘sjesti’ jer shvate da život i nije tako lagan kao što misle tj. da nije dovoljno završiti škole i objesiti diplome na zid, biti najbolji u generaciji . Potrebno je puuuno više od toga, što zapravo i ne mora da bude loše jer ko zna gdje vas to može odvesti. Možda shvatite jednoga dana -kao moja malenkost, da to za što ste učili i radili uopće nije ono što ste htjeli pa poželite nešto promjeniti. Ne brinite , nikad nije kasno za promjene sve dokle znate što želite, imate volju I motivaciju. U svakom slučaju učenje može biti itekakva zabava poglavito ako vas ono vodi prema ostvarenju vaša cilja, a ne nečega što vam je netko drugi nametnuo ili sugerirao jer su oni mislili da je to za vas najbolje. Bježite od takvih. Ako su roditeji u pitanju, malo teže. Ako su normalni I vole vas prihvatit će vaše želje i dati vam podrku. Ako ne, morat ćete se sami izboriti pa će i oni to prihvatit kad tad. Ne brinite. Samo budite uporni I nikad, ali baš bikad ne odustajte od svojih ciljeva. Vjerujte u sebe i svoje potencijale,a budite spremni i žrtvovati nešto u životu za ostvarenje svojih ciljeva i uspjeh je zagarantiran. Prije ili kasnije. Živimo u globalnom selu I ne ovosimo samo o jednom tržištu. Ako vaše potencijale nitko ne prepozna u vašoj domovini, ima tko hoće na drugom kraju svijeta ili u susjedstvu. Do tad, ne zamarajte vaše glavice ‘a kako’? Na vama je samo da date sve od sebe i radite na sebi.
