Svi st već čuli za onaj poznati aforizam ”fake it till you make it” – nešto kao ”glumi i ponašaj se dok ne postigneš zacrtano’‘ koja i dalje zvuči kontroverzno jer ju neki identificiraju ovakvo ponašanje kao neautentično i vođeno Vašim egom.
Na jednoj obuci NLP-a dotaknuli smo se ove teme pa nas je trener upitao što mislimo o tome? Rekla sam da znam da nisam Oprah i ne pretvaram se da jesam, iako svakodnevno učim i usavršavam svoje vještine tj one koje Oprah posjeduje a još uvijek ne posjedujm. Svidio mu se moj odgovor. Rekao mi je na to ”to je ok, jer nisi ništa izmislila niti se pretvarala dok si se dovoljno zanešeno govorila o temi, što mi se svidjelo”.
Što želim reći? Mislim da je samo krivo tumačenje ove fraze dovelo do interpretacije pojma kao pomalo otrcanog dok je u suštini poanta priče ne sugerirati nekome da laže nego samo naglasiti da poveća samopouzdanje, na način da izađe iz svoje lažne zone ugode tj. uhvati se u koštac s tim nečim što ga koči na putu postajanja najbolje verzije sebe.
Kako to ostvariti? Učenjem i usavršavanjem vještina potrebnih da bi došli do vaša cilja. A vjrujte mi da ne postoji prečac na putu uspjeha. Brojna su istraživanja pokazala tj. dokazala povezanost takvog načina razmišljanja i stila života kao jednu od vrlo učinkovitih metoda u ostvarivanju ciljeva među ”uspješnim” pojedincima.
Kako to ”uživljavanje” u neku ulogu uspješno činiti?
Ukoliko nemate dovoljno samopouzdanja ili ste naprosto preplašeni sa svim koracima koje treba slijediti kako bi ostvarili uspješno vaše ciljeve i viziju onoga što želite i čemu stremite, probajte na slijedeći način:
Prvo, i najvažnije, jeste da dovedet u sklad i ravnozežu vaš um i mozak kao njegov organ s vašim fizičkim tjelom. Kako? Što to znači? Primjerice – pada kiša i nekako ti je sve krenulo kako ne treba. Nema veze. Nasmijte se tome. Pa nije kraj svijeta što pada kiša a vama se to ne sviđa.
Izrazi lica i položaji tijela stvaraju ono što znanstvenici stručno zovu ‘petlja povratne veze’. Ovaj proces uzrokuje to da mozak interpretira i reagira na osmijeh i duševno raspoloženje na način da doista i pokrene željeni lanac događaja. Jedno istraživanje je pokazalo da su se sudionicima te studije postavila pitanja koja su identificirala njihovo emocionalno stanje prije i nakon osmjeha. Jedni su se gledali u ogledalo dok su se smijali, drugi nisu. Ovi prvi su pokazali značajniju promjenu raspoloženja od onih koji su se nasmiješili bez da su se vidjeli u ogledalu.
Drugo, zapitajte se što biste učinili da osjećate sigurnost u nekoj situaciji s kojom se trebate suočiti (npr. održati prezentaciju). Razmislite sada o nekoj situaciji u kojoj ste se osjećali neadekvatno ili razočarano, primjerice odbrusili ste prijatelju nešto ili mami (”ne znaš ti kako se ja osjećam!?”)zbog nedostatka povjerenja pa se zapitajte : “Da sam samouvjerena kao npr Ana – osoba kojoj se divim- kako bih se ja to ponašala?” Prihvatite to kao izazov u nekoj budućoj situaciji te s više smjelosti,skupite hrabrosti te odvažnosti na npr. slijedećem sastanku ili na nekom domjenku – obvežite se da ćete pristupit nepoznatoj osobi te ju priupitati nešto čisto da ‘probijete led’. Na taj način, vi uvježbavate vaš mozak koji sve pamti i poslije samo kodira sijećanja i kroz vježbu pamti gradi mentalne ”mišiće” što god ili što ga češće budete ”bildali” na takve načine.
Treće, zauzmite jasan i čvrst fokus na ono što želite, dakle ciljeve. Drugim riječima, umjesto da se fokusirate na svoj osjećaj nelagode o tome ‘‘kako ću ja to napraviti” ili sl. provedite neko vrijeme sami sa sobom radeći sa sobom i na sebi, i to ne samo razmišljajući nego pišući o svojim ciljevima, kao prvi korak.
Kad je pisanje u pitanju, znam da su mnogi lijeni i ne da im se, međutim i oko pisanja vaših ciljeva i želja postoje empirijski podatci iz raznih istraživanja koja su pokazala veću učinkovitos i općenito rezultate kod osoba koje su pisale. Pripremajući se za jednu studiju, ispitivači su podjelili sudionike u tri skupine za jednu grupnu vježbu na tri različita načina – jedna grupa je pisala o svojim željama i težnjama, druga je bila zamoljena da piše o svojim dužnostima i obvezama u životu, a treća o njihovom putovanju od kuće na posao.
U slijedećoj vježbi, sudionici su se podjelili u podskupine koje su imale prisutnu jednu osobu iz svake kategorije od tri vježbe. Dobili su zadatak da hipotetski osnuju ‘Startup tvrtku’. Posljednji dio vježbe, bilo je rangirati inicijative svake osobe u njihovoj skupini, uključujući i njih same.
Rezultati su pokazali da su osobe koje su pisale o svojim ciljevima i težnjama izazvali najviše poštovanja i divljenja među svojim suigračima. Također su ih svi drugi sudionici percipirali kao pro-aktivnijim i kompetentnijim od onih drugih.
Tako da, pišite i razgovarajte sami sa sobom o svojim snovima i ciljevima što će vam biti poticaj koji trebate da bi konačno rekli zbogom vašoj sadašnjoj, nezadovoljavajućoj zoni udobnosti.
Nadalje, isto tako, treba paziti na zamke koje vrebaju u vama samima zato što postoji opasnost da se ne dovedete u tzv. ”Imposter sindrom” (opisuje osjećaje ozbiljne neadekvatnosti i sumnje u sebe, što može dovesti osobu do stanja stalne sumnje u sebe kako ih drugi vide kao lažova i prevaranta) -ukoliko povjerujete da lažirate svoj uspjeh laganjem da biste dobili ono što želite. Ali ne, vi niste prevarant sve dok su vaše namjere časne. Što napraviti da ne upadnete nesvjesno u tu zamku?
Pojačajte i osvjestite razumijevanje da si ne lažete dok se u isto vrijeme emocionalno pozicionirate kako biste ušli u ulogu primjerice neka uspješna političara ili poduzetnika.
Sa svakim uspjehom, bez obzira kako vam malo izgledao, samo se podsjetite da ste to nešto vi napravili a da pri tome niste ništa loše učinili ni sebi ni drugome tj. lagali ili povrijedili nekoga da bi došli do tog nečega.
Opažajte sebe s više razina sve dok vaši postupci i ponašanje ne postanu još spontaniji i prirodniji, stvarajući pri tom snažne temelje na kojem ćete graditi dalje vaš dvorac.
I na kraju, nije dovoljno da se samo što se ono kaže ”probudite’ iz hipnoze, i kao nešto radite u s vezi tim nečim! Učinite sve što je potrebno. Prije svega, porazgovarajte sa sobom. Razjasnite si neke stvari – što je to što želite ili vam je potrebno u nekom trenutku. Krenite učiti. Ako ne ide samostalno, potražite pomoć. Kad steknete teoretsko znanje, vježbajte i usavršavajte nove vještine u praksi prema gore navedenom primjeru.
Promatrajte nekoga kome se divite ili vam je uzor i učite od te osobe kako reagirati u različitim scenarijima, tj. kako ta osoba reagira tj. što čini. Radite na vašim komunikacijskim vještinama – to je jednako bitno te se posvetite stvarima i aktivnostima iz kojih učite tj. koje vam daju neko iskustvo.
Drugim riječima, dovedite se pred izazove koje će uzdići vas i vaše samopuzdanje sa svakim ponovljenim putom tj. odrađenim poslom, aktivnošžu ili što god već jeste.
Pa dragi moji, ”fake it till you make it”
