Predviđate li negativne situacije koje se često obistine?

Dešava li vam se često da se nađete u stanju sarkastičnog razmišljanja koje čine niz izjava o ljudskim pogreškama tj. ”vjerojatnostima” da će se desiti nešto obrnuto proporcionalno vašoj želji da se to dogodi. Neki ga zovu Murphyev zakon?

Što ako i kada ovakav ”zakon” ovlada našim umom? U psihologiji se taj ”zakon” može povezati s načinom na koji se suočavamo sa stresom u svakodnevnim situacijama. Suočeni s osjećajem da gubimo tlo pod nogama i da je situacija van naše kontrole, ljudi počnu mantrati u glavi najgore moguće ishode kao nezaobilazne ishode. Što je još gore, kako će to nešto što se ”mora desiti” imati nesagledive konzekvence po naš život.

Kakve misli, takav život

Ovakve kognitivne distorzije uma u formi ”predviđanja” su iracionalane jer nam zdrav razum govori da i ako dođe do nekog lošeg ishoda, nije kraj svijeta nego samo još jedna lekcija iz koje možemo puno toga naučiti. Na kraju svega, zapitajte se ”što je najgore što mi se moglo desiti”?

OK, pala sam ispit, dobila jedinicu, šef se izderao ….nisam pala godinu, nisam pala razred, nisam dobila otkaz, a i da jesam, život ide dalje s tim ili nekim drugim poslom.

Takve sklonosti u načinu razmišljanju tj predviđanju najgorih scenarija dovode do tjeskobe i vrlo često i do depresivnih stanja. Kada osoba predviđa najgori mogući scenarij, prolazi kroz tjeskobno stanje. Tako odvojena od sadašnjeg trenutka, luta negdje neizvjesnoj budućnosti koja joj se čini itekako stvarnom. Stoga ju treba vratiti čim prije u ”ovdje i sada”.

No, prije toga potrebno je osvijestiti naše emocije, tj. biti svjesni da smo skloni takvim kognitivnim distorzijama jer mnogi nisu pa se lako uvuku u njihov vrtlog iz kojeg je poslije teško izaći.

Bizarno je da su takva razmišljanja prisutna i u osoba koje nisu u direktno stresnim situacijama. Uzmite primjerice da ste na godišnjem odmoru. Uživate na plaži, sunčate se i počnu misli ”kako ću napraviti ono, platiti račune, kupiti, prijeći preko nečega, …

Kontrolirajte emocije

Što da napravite? Za početak, osvijestite da rijetko što prepuštamo slučaju jer uglavnom sami odlučujemo kakav će nam biti dan. To je tzv princip pravila 90:10 tj radi se o tome da u našem životu ne možemo utjecati na njegov tijek oko 10% (tipa, ratovi, vrijeme, prirodne katastrofe, kašnjenje vlaka, nesreća na cesti zbog koje kasnimo na intervju za posao, itd.)

Ono što zasigurno možemo kontrolirati odnosi se ma to kako mi reagiramo na takve i slične događaje. Tao da je najveći dio svih događaja oko nas i ono što nam se dešava ništa drugo nego suma naših reakcija – kako smo odreagirali.

Primjer: Ustajete se ujutro Tražite svoj neki svoj omiljeni nakit koji dugo niste nosili. Ne možete ga pronaći a žuri vam se. Muž ili kći vas nešto upitaju a vi prolijete sav vaš bijes na njih jer ste frustrirani što niste pronašli vaš prsten. Konačno odustanete od potrage za prstenom, pitate kćer je li napisala zadaću iz matematike – ona kaže da nije, jer nije znala ili joj se nije dalo. Vama još više zakipi u glavi. I tako. Dan vam je očajno započeo a Vi već predviđate da će katastrofalno i završiti. I znate što, hoće!

Sjedate u auto na putu prema poslu, kad ono neka automobilska nesreća. Blokada u prometu. Preusmjeravanje prometa a vi već kasnite na posao. Ulazite u ured puni adrenalima i već čujete šefa kako Vam prigovara ‘‘opet kasniš’‘. Dođete na posao, itd. itd. Nedaće se nastavljaju. Očajan dan. Jedva čekate da se završi. Dolazite napokon doma i vidite smrknuta lica članova obitelji. U totalnom su neraspoloženju: kći dobila jedinicu iz kemije, muž sav očajan jer je kolega umjesto njega dobio dugo očekivanu promociju na poslu.

Wow. ”Može li gore”? zapitate se.

Prihvatite emocije

Da proanaliziramo zašto ste imali ovako očajan dan – i ne samo danas, nego sve učestalije u posljednje vrijeme. I nikad kraja ”nesrećama”.

Upitajte se ZAŠTO je tomu tako :

Zato što niste mogli pronaći prsten .
Zato što kći nije napisala zadaću i dobila jedinicu.
Zato što ste zbog neke prometne nesreće zakasnili na posao pa se šef otresao na Vama.
Zato što muž nije dobio očekivanu promociju a vi ste već svima najavili kako muž postaje vođa tima u firmi.

Sve u svemu – Zašto? Zato što ste pogrešno odreagirali na svaku od ovih situacija i nakon svake već unaprijed projicirali da Vam je uništen čitav dan jer će Vas zadesiti još druge nedaće tijekom dana. Dakle, Vaše se samoproročanstvo i obestinilo. Čitav jedan dan ste uništili i sebi i obitelji svojim reakcijama. OK, ona prometna gužva zbog koje ste kasnili na posao nije bila do vas, ipak, mogli ste iskontrolirati vaše emocije tj sve je moglo biti drugačije!

Cjenite svaki dan u vašem životu i ne dopustite da njime ovladaju emocije

Mogli ste tješiti jedni druge i kći i muža, i oni vas. Prije svega mogli ste nakon prve jutarnje scene početi predviđati druge negativne scenarije koji su se počeli odmotavati.

Kad su u pitanju vaše reakcije, ne bi li bilo bolje da ste se ”ujedinili” s ukućanima u nedaćama i imali razumijevanja jedni za druge? Bi. Međutim, Vi ste ovakvim načinom reagiranja ”udarili temelje” za nekvalitetne odnose koji narušavaju vašu kvalitetu života koji se naravno reflektiraju ne samo na vas nego čitavu užu i širu obitelj. I tako malo, po malo, krah obitelji.

Ne postojite više kao ”mi” nego samo kao ‘ja”, ”ja” i samo ”ja”.

Uvijek se mogu pronaći ”dežurni” krivci za sve što nam se dešava u životu, ali ako se zapitate iskreno je li vam to optuživanje i prebacivanje odgovornosti pomoglo? Ne znam. Vi znate. Tako da naučite kako da na zdrav način reagirate na neke situacije i da si nikada ne uništite niti jedan dragocjen dan u životu.