Ne znam reći NE
Ex kolege s posla, poznanici, klijenti – svi oni se suočavaju s jednim od čestih izazova a tiče se njihova odnosa s pretpostavljenim na poslu. Kažu mi: ”Nemaš pojma kako mi je teško. Šef mi uvaljuje toliko posla i onoga što je moj posao i onoga što nije moj posao jer ga kolegica ne zna napraviti kako treba pa sve završi na mom stolu jer se šef ne želi zamjerati nikome a zna da sam ja uvijek dostupan i spreman izvršiti svaku njegovu zapovijed. Ne mogu više ali ne znam kako da mu kažem ”ne”. Nnam, sigurno ste i vi čuli slične priče ili ste i sami u istoj ulozi. Ne znate reći ”ne”. Pucate po šavovima. Bolesni ste od stresa i napetosti 24/7. Obitelj pati. Vi patite. U čemu je problem?
Prilično velika i opsežna tema a tiče se teme kako da naučite definirati emocionalni i duhovni odnos sami sa sobom jer ako ne znate i ne uspijevate izaći na kraj sami sa sobom, naravno da nećete moći ni s drugima a krajnji ishod bit će vaše frustracije, nezadovoljstvo, nesretan život.
Ovako, kad vas netko drugi dovoljno dugo tretira kao objekt i sredstvo za ispunjenje njihovih ciljeva – da se razumijemo to može biti i vaša majka i otac, jednako kao i vaš omraženi šef, ljudi – vi (”žrtve”) se počnu tako ponašati. Kako ? Pa kao tuđe vlasništvo. Ne drže do upravljanja nad sobom zato što se odnose prema sebi na jednak način kako su se prema njima odnosili ljudi koji su im bili od neprocjenjive važnosti u životu. Ponavljam to mogu biti vaš otac, majka, brat, sestra, baka, djed…). Te osobe (”žrtve”) prestaju davati važnost svojim osjećajima, ponašanju, sposobnostima (a imaju ih jako puno, kao i kompetencija), svome tijelu, mislima.
Između ostalog, te osobe nemaju dovoljno razvijenu svijest o njima samima zato što nisu bili dovoljno voljeni za vrijeme odrastanja pa se ne mogu u podsvijesti riješiti osjećaja bezvrijednosti i da ne zaslužuju ljubav, iako su možda okruženi ljudima koji im upućuju izraze ljubavi.
Preuzmite odgovornost
Definirajte što jeste a što niste. Definirajte gdje počinje a gdje završava vaše ”ja”. Isto tako gdje počinje i gdje završava vaš odnos s drugima. Sve to kako bi mogli znati što sve posjedujete, što je to sve dio vas te da preuzmete odgovornost za to jer je to put ka slobodi. Nećete vjerovati da preuzimanje odgovornosti za sve ono što činite ili ne činite za vlastiti život, otvara brojne mogućnosti.
Kreator je osmislio svijet u kojemu živimo u nekim svojim oklopima (fizičkim u tijelu i mentalnim u umu) i da smo odgovorni za sve ono što nas čini takvi kakvi smo. Zato se treba baviti onim što je unutar nas i naše duše (našim tzv. mikro kozmosom). Ako ne znate kako, čeka vas jako, jako puno boli. OK je trpjeti bol neko vrijeme a glupo čitav život iz neznanja.
Osim što bi bilo dobro i poželjno da definirate svoj odnos sami sa sobom, za ono za što jeste i odgovorni, jednako tako trebate znati definirati i povući crtu do kuda seže vaša odgovornost za sebe tj. za druge, jer koliko ja znam, nigdje nije zapisano da je vaša uloga da kontrolirate drugu osobu/e (osim u vašem umu) iako jako puno ljudi i vremena ulažu baš čineći to – kontrolirajući druge.
Zato ste odgovorni prema drugima i za sebe.
Svako nosi onoliku dozu težine koju može podnijeti. Svako nosi svoje breme kao koje zna biti toliko teško da nas često sruši. To breme mogu biti životne krize ili tragedije kroz koje ljudi prolaze tijekom života i za koju im često treba tuđa pomoć. S druge strane, svakodnevno se nosimo s različitim teretom koje poput utega teglimo u torbi. Ti su utezi naše obveze. Upravo u tome leži razlika – dok je naša odgovornost da se sami pozabavimo svojim ”utezima” u koje ubrajam naše misli, osjećaje, ponašanje, uvjerenja kao i odgovornost, teško breme koje zna biti toliko teško da nas može vrlo lako zdrobiti, trebamo podijeliti s drugima.
Poanta je da do problema dolazi kada se osobe ponašaju tako da odbijaju ili ne traže pomoć kada se suočavaju s teškim bremenom, a terete i utege žele pod svaku cijenu dijeliti s drugima tj. ponašaju se kao da ih se ne tiču. Kao krajnji ishod ta dva ekstrema su osjećaj neodgovornosti i bola. Upravo je zato nužno definirati taj odnos sami sa sobom u kontekstu odgovornosti.
Također je jako bitno da pri tome treba čuvati svoje srce tj. da sve ono što ga brani zadržite unutar njega, a isto tako eliminirate sve ono što škodi vašem srcu. A dešava se baš suprotno da ono što je loše ostaje u srcu, a što je dobro, izađe van. Zato, otvorite vrata da sve pokvareno izađe van kako bi zdrave supstance mogle ući u vaše srce i hraniti ga.
Ljudi koji su tijekom odrastanja i u djetinjstvu bili zanemareni kao djeca, ili zlostavljani emocionalno ili fizički, rade kontra stvar – pa dopuštaju da loše supstance ostaju u srcu, a ”hranjive” izađu van.
Najbolji primjer definiranja sama sebe su riječi. Poglavito dvije male ali moćne riječi – Da i Ne. Imate li nadzor nad sobom i znate li uopće kada trebate reći da a kada ne? Mnogi ne znaju i ostanu pogubljeni čitav život igrajući razne uloge žrtvi. ”Ne” je sasvim OK kao što je u redu reći nekome ”čuj, to nije u redu” ili ”ne želim sudjelovati u (ovoj prevari, laži, krađi, obmani,…)”
Osobe s nedefiniranim stavom prema sebi imaju problem reći ”ne” ….zahtjevima šefa, prohtjevima žene, djevojke, djece, pritiscima, potrebama drugih ljudi da namire svoje potrebe na uštrb vaših, itd. Boje se reći ”ne” kako ne bi doveli u pitanje svoj odnos s tim osobama do kojih im je stalo pa popuštaju a iznutra se ”grizu”.
Ne znati reći ”ne” nekom pritisku ili zahtjevu izvana, govori vam da ste van kontrole.
Također je OK da se i fizičkim odmaknete od ljudi koji vas vrijeđaju ili imaju neka očekivanja – da ispunjavate njihove potrebe. Slobodno se odmaknite i provedite neko vrijeme dalje od njih dok vas djelima ne uvjere da im je stalo do vas.
