Zamke na putu sreće
Već ste bezbroj puta čuli da je naše tijelo naš dom i da nemamo druga doma do našega tjela. O tome nas nikada nitko nije educirao – o tome kako se ophoditi sa signalima koji stižu iz tjela, ali nas jesu educirali o tome da budemo dobri, pristojni, da ne govorimo ”neću”, ne ustajemo od stola ako nam se netko ne sviđa . Malo po malo odgajali su nas i uveli u program da ono što je ‘iskrivljeno’ prema nekim vanjskim standardima i izlazi iz mene nije OK da to pokažem jer ako to učinim slijede represivne mjere (prijetnje,zastrašivanje,verbalno zlostavljanje, batine, strah…) .
Maloj djeci se prijetilo nekada ”ako ne budeš dobra, odvest ćete …… , i sl. gluposti. I? Što ljudi onda čine? Polako se počinju povezivati s onim što osjećaju ‘‘što da radim: da me ”išpotaju” ili ispljuskaju ili da umuknem ? Ma bolje da ušutim i napravim kako oni kažu”… i tako uskače program koji sami razvijamo u sebi – ispunjavanje očekivanja drugih a što je najtragičnije nikada ne možemo u potpunosti da zadovoljimo ničija očekivanja osim naših osobnih jer ako pokušamo zadovoljiti mamina, muževa, …očekivanja , uvijek dolazi neki novi segment koji će opet trebati ispuniti da bi ispunili njihova očekivanja i tako stalno u krug.
Suma sumarum – naš um pokreće sve ono što smo mi danas (sretni,tužni,uspješni,neuspješni...). Svako od vas može za sebe da izgovori neku od ovih definicija (”ja sam nesretan”) – i to su samo vaše riječi i vaš doživljaj. Svi drugi mogu se čuditi koliko god žele i govoriti ”kako je moguće da je nesretan a tako uspješan čovjek”?
Drugim riječima, taj čovjek ili vi koji ste iznjeli neku definiciju za ili o sebi, napravili ste to na temelju svojih osjećanja – a sve ono što je vanjsko spada u materijalno samo su pokazatelji za vaše okružje – ne za tog nekoga koji daje mišljenje o vama. Vi ili neko treći može konstatirati da ima vilu, lijepu ženu, da je vlasnik firme, …ali kako se ta osoba osjeća iznutra, u sebi i u vezi sebe, dolazi isključivo kao posljedica njegovih osjećanja. Zašto ? Jer su naša osjećanja jedini pokazatelj kvalitete naših života.
A što su osjećanja? To su ništa drugo nego fizičke senzacije u našem tjelu kao direktna posljedica primljene informacije dok je EMOCIJA naše INTELEKTUALNO TUMAČENJE te iste fizičke senzacije koju smo osjetili u tjelu kao posljedica neke primljene informacije. Kako to u životu izgleda? Evo primjera.
Uzmimo primjerice u obzir sadašnje vrijeme gdje imamo toliko godina koliko imamo, iskustva takva kakva jesu i prolazimo kroz najrazličitije situacije na dnevnoj bazi. Uzmimo primjer s posla – to nas nekako najčešće muči – neki vaš kolega koji je dobro raspoložen i u nekom euforičnom stanju jer nešto slavi (promoviran na poslu) pa ima razloga da se osjeća dobro, u toj svojoj euforiji u šali, dakle ništa zlonamjerno kaže vam nešto što vas duboko pogodi. I to što vas pogodi odmah fizički počnete osjećati u vašem tjelu kao neugodne senzacije (pritisak u glavi, trbuhu, znojenje, lupanje srca,…) Dakle, osjetili ste neugodne fizičke senzacije i u skladu s njima opet na osnovi dosadašnjih iskustava mi počnemo formulirati našim objašnjenjima neku našu emociju ili emotivno stanje (”pogođeni smo, uvrijeđeni”) kao posljedica riječi koje vam je kolega izgovorio a te njegove riječi manifestrale su se kao neugodna fizička senzacija koju osjećate. Pa kao posljedicu svega vi kažete da se osjećate tužni, bjesni, duboko povrijeđeni,..Svako od tih naših objašnjenja formira no što zovemo emocijama ili emotivnim stanjem. Sve to što mi posljedično činimo u formi tumačenja i objašnjavanja samim sebi predstavlja ništa drugo nego pokušaj naša bjega od osobnih senzacija ili osjećanja koja fizički osjećamo.
I sad, umjesto da krenemo s objašnjenjima, smišljanjima što odgovoriti istom mjerom, analiziranjem, najbolja stvar koju možete napraviti u tom trenu jeste da si stavimo ruku na srce tj. povežemo se s našim tjelom, jer je ono pokazatelj kakve su reakcije tog kolege izazvale u nama tj našem tjelu te se obratimo kolegi smirenim glasom i kažemo mu ”čuj, ovo što si maloprije rekao, zbilja me jako povrijedilo. Nije u redu”. Ljudi, u 98% slučajeva, taj isti kolega će vam se ispričati i reći da nije bilo ništa zlonamjerno s njegove strane. Vi ćete odmah fizički početi osjećati da ona nelagoda koju ste imali počinje polako da evaporira iz vaša tjela . Tako da umjesto da ostatak dana i možda tjedna provedete tračarajući kolegu s drugima i tražite neko skriveno značenje njegovih riječi zašto vas je ”ugrizao”, povrijedio,…i grizete se danima, puno je lakše riješiti to odmah tj. osloboditi se te neugodne emocije i nastaviti dalje sa životom.
Zapamtite da je svako naše osjećanje koliko god bilo destruktivno posljedica svega i svačega što nam se izdešavalo kroz život – što nam je onda za činiti? Napisala sam – umjesto da trošite vaše umne i fizičke resurse analizirajući I tumačeći danima ”što je kolega mislio”, povežite se s vašim tjelom, izgovorite što osjećate i osjetite trenutačno olakšanje.
Ne zaustavljamo se nikada na uzroku ”on mi je rekao to i to…loš je čovjek, i zato što mi je to izgovorio pred svima, sigurno će opet iskoristiti priliku da me javno ponizi”. I tako unedogled. Baveći se sobom na takav način dragi čitatelju, takvim neugodnim emotivnim stanjem u kojem se zateknemo u takvim i sličnim situacijama, mi ćemo ih samo dodatno pojačati i ojačati za ubuduće (to je ono stanje ”bjež ili se bori”) a to vam je ništa drugo nego koprcanje u živom blatu iz kojeg se ne možete izvući. Isto vam pravilo vrijedi i za naše osjećaje. – direktan fokus na njih te iskazivanje prema vani
Dala sam primjer nekog kolege na polsu. Može to biti i vrlo često je i neki nepristupačan šef do kojega ne možete baš lako doći – recept je isti. Bojite se što bi on rekao da mu se obratite – nema veze. Ni nema potrebe da mu se obratite direktno ako ne možete. Smirite se . Odite na neko mirno mjesto (izađite van), opet stavite ruku na srce i obratite mu se riječima -što biste mu rekli da imate priliku- ”….. šefe, to što ste maloprije izgovorili, duboko me povrijedilo. Molim vas da se to više ne ponavlja”). Trenutno ćete osjetiti olakšanje i fizičko opuštanje a mentalno kao da nestaju tamni i teški oblaci iznad vas.
Na taj način vraćate se u sinkronicitet između vaša uma koji se ogleda u glavu, tijelu, osjećanjima, tumačenjima. Kad se jednom oslobodite tih osjećanja, istog trena se mijenja i vaše tumačenje tj. interpretacija tih riječi što vam je netko uputio a ne sviđaju vam se. To znači da više ne doživljavate kao tragediju ničije riječi.
Brza, učinkovita procedura s učinkovitim trenutačnim rezultatom. Ne dopustite da prevagne vaša intelektualna sposobnot (a u isto vrijeme i veliki uteg!) – drugim riječima, da se uvijek i iznova upuštate u beskorisna tumačenja, analize i interpretacije tj spuštate na fizicki nivo tj. vaša osjećanja, pa ćete umjesto beskorisna elaboriranja samome sebi moći uživati u ljepoti i radosti življenja!
