Svi smo mi manje više subjektivni prema sebi i drugima.Takav odnos sa sobom često nas dovodi u zablude i naprosto zaslijepi na način da tražimo izlaze za probleme na sasvim pogrešnim mjestima zato što se pokušavamo ‘izvući’ gledajući tamo gdje nam je ugodnije i manje boli. Ukoliko radite na sebi, na dobrom ste putu da se bolje upoznate. S druge strane putovanje prema pozitivnoj transformaciji može i zaboliti zato što ono zahtijeva potpunu iskrenost prema samom sebi, introspekciju, integritet, i naravno odgovornost, što može biti doista neugodno na samom početku. Taj proces uključuje priznavanje pogrešaka koje smo počinili, ili još uvijek činimo. Nije nimalo lako ako se nismo spremni suočiti se sa iskrenošču prema sebi. To je prvi korak.
Potražite pomoć
Ako vam ne uspjeva da to učinite sami, potražite stručnu osobu koja vam može dati nepristran savjet koji ne utječe na vašu subjektivnost. Drugim riječima, osobu koja vam može ukazati na vaše slijepe točke. Ta osoba (coach, mentor, terapeut) mora biti nepristrana u odnosu s klijentom zato što treba promotriti vaš život i vidjeti ga u potpuno drugačijem svijetlu od vas. Sa jasnoćom koju vi možda nemate jer ste subjektivni. Ta ‘slika’ o vama odnosi se prije svega na obrasce i izbore koje ste donijeli. Možda i krive zbog kojih ste danas u situaciji u kojoj jeste.
Najteže je prihvatiti ”stanje stvari” jer tko voli čuti iz svojih usta i priznati nekome svoje greške? Autentičnost, vjerodostojnost i kongruentnost vaša coacha, savjetnika i sl.dolazi do izražaja i jako je bitna kako bi vam mogao prenjeti svoja nepristrana opažanja o vašem ponašanju i uvjerenjima prema sebi i drugima. Što se više približavamo vašem problemu ili temi, više je i otpora koji ljudi pružaju jer naprosto je tako – naši osjećaji ponosa i srama dodatno kompliciraju stvari tj. otežavaju nam priznavanje pogrešaka.
Kako vam Coach može pomoći?
Naravno da je nemoguće prisiliti bilo koga da te čuje ili posluša u stanju otpora tj. stanju bez rapporta ukoliko se osoba zatvori za pitanja koja joj Coach postavlja pa veoma često postaju prijemčiviji tek u situacijama kada ih, nažalost, pogodi nešto traumatično. Jedan od po meni ispravnih i najučinkovitijih načina za nečije iskreno priznanje propusta i grešaka jeste da osoba širom otvori vrata svoga srca jer svatko od nas ima vrata koja otvaraju put ka našem srcu, na ovaj ili onaj način. Treba pronaći pravi ključ koji će otvoriti ta vrata. Riječi iz srca ulaze u srce.
Kada govorite s ljubavlju i ne-prosuđivanjem, onda je to daleko lakši način da vaš mentor ili coach dopre i otključa vrata koja vode do vaša srca. Veoma često osobe mogu biti zatvorene i začahurene u svoje oklope koje im služe kao obrambeni štit, ipak, nečija ljubaznost na kraju otvara čak i ona ‘blindirana’ vrata vaša srca pa i u situacijama kada je osoba duboko povrijeđena i teško se otvara. Iz takve osobe može prštati bijes, ljutnja, deranje,udaranje, međutim iskrenom toplinom i empatijom s druge strane koja vas sluša otvorit će se začepljeni kanali. Možda ne odmah danas, ali bude. Uvijek postoji otvor i put do svačija srca čija se vrata mogu otvoriti samo s ljubavlju i iskrenom empatijom.
Ne žurite priznati sve pogreške – idite polako
U svakom slučaju treba biti spreman na dosta strpljenja i vremena da čujete nečije objektivno mišljenje koje će izazvati onu vašu subjektivnu percepciju o sebi – mutno staklo na vašim očalama kroz koje gledate i doživljavate vašu stvanost. Dobo će vam doći netko da vam ukaže na potrebu da malo prebrišete ta stakla ili ih zamijenite i stavite nova i čista stakla – za vaš novi pogled na svijet.
Nikome nije baš ugodno priznati da je griješio, stoga je najbolje da idete korak po korak i uzmete si potrebno vrijeme u tom procesu samospoznaje u kojem ćete se postepeno prilagođavati novim lećama na vašim okvirima naočala jer doista nije lako sve odjednom apsorbirati i internalizirati. Vrijeme je neophodno, zato i naglašavam da se ide korak po korak kako se ne bi doveli u situacije naglih napadaja samokritike što može biti veoma klizak teren tj lako vas može dovesti do još gora emotivna stanja – bijesa, osjećaja žrtve a na koncu i depresije.
Naprosto nije dobro da se percipirate kao svoj vlasititi neprijatelj zbog svega što se nekada dogodilo i u čemu ste griješili a to polako počinjete osviještavati jer ste sve do danas mislili da ste baš vi bili u pravu ili ste pak u startu znali da griješite jer niste znali drukčije postupiti. Znate li zašto nije dobro biti vlastiti neprijatelj? Zato što bez obzira koliko griješili i loših djela počinili u prošlosti – to niste vi jer vaš identitet nije definiran vašim pogreškama. Zato si oprostite jer opraštanje je oslobođenje od prošlosti.
Budite dobri i nježni prema sebi
Istina, možda i jeste svjesno ili nesvjesno počinili te pogreške, ali to ne znači da ste u dubini duše loša osoba. Vaš je identitet definiran vašom odgovornošću i djelima tj. da li i što činite da ispravite sve ono u čemu ste giješili. Budite svoj vlastiti režiser i režirajte svoj život na način da preuzmete odgovornost ne samo za ono što činite nego i ono drugo – što ne činite. Ne zaboravite da uvijek vi kao odrasla osoba odlučujete o tome kako se osjećate. Stoga bez obzira na izazove, prebacite vaš fokus na vaše resurse, na sve ono što je pozitivno u vašem životu te vam daje poticaj i motivaciju da idete dalje. Napunite se samopoštovanjem prije svega prema sebi jer ćete tako moći poštovati i druge i možda manje prosuđivati i griješiti.
Ključ zdrava osobna rasta i razvoja leži baš u samopoštovanje prema sebi – kako se vidite i doživljavate, i njegujete sve ono dobro u vama, a ne ono loše. Započnite s priznanjem vlastitih propusta i grešaka. Kad ih osvijestite (priznate i suočite se s njima), slobodno ih stavite u stanje mirovanja a na površinu izvucite samo svoju čistu i zdravu suštinu postojanja.
