Koliko ja uopće vrijedim?
Mnogi se često pitaju – koliko ja uopće vrijedim u očima nekog drugoga, u obitelji, na poslu, društvu,itd. U tom smislu vrednovanje se uglavnom temelji –jer smo tako naučeni/programirani- na uspoređivanju s drugim ljudima na osnovu nekih već zadanih kriterija.
Ti se kriteriji najčešće odnose na – poslovni uspjeh, titule, društveni status, fizički izgled, koliko su bogati i utjecajni (društveno-politički), koliko imaju followera, itd. U čemu je problem s takvim doživljajem sebe u smislu vrednovanja? Veliki je problem, zato što nam urušava naše samopouzdanje tj utječe da se osjećamo manje vrijednim, a to znači i nezadovoljnim.
Uspoređivanje s drugima kao okidač anksioznosti
Svi ovi parametri su u biti ”natjecateljske” naravi zato što se temelje na tome tko je uspješniji, bogatiji, moćniji, ljepši, itd. To je pogrešan način razmišljanja. Mogli bismo reći u nekoj mjeri da su to kognitivne distorzije jer nas navode na iskrivljenu sliku o drugima, svijetu, i o nama samima. Vođeni takvim mislima, povlači za sobom pregršt negativnih emocija tj vrlo lako mogu postati okidač anksioznih poremećaja i depresije manjeg ili većeg intenziteta.
Prema komu i čemu da se vrednujem?
Za početak je najbitnije da osvijestite da vi vrijedite bez obzira koliko ste bogati, uspješni, lijepi, pametni, itd. Samim činom postojanja, svatko od nas vrijedi bez obzira na individualne i socijalne razlike. Drugim riječima, svatko tko postoji treba da vrijedi, a ne samo oni koji su u nečemu superiorniji od nas.
Tko kome i koliko vrijedi vrlo je subjektivno jer vrijedite sigurno više svojim roditeljima nego nekoj prijateljici, kolegi na poslu ili šefu, zar ne? Znači shvatite da ne vrijedite svakome isto. Ja svakome vrijedim drukčije na njihovoj skali vrijednosti, zato što je moja vrijednost za sve druge pitanje njihove subjektivne procjene. Mogli bismo reći i neke skrivene motivacije u smislu toga da li te druge osobe imaju neku korist od mene.
Vrednovanje je subjektivan osjećaj
I što to onda govori o meni i koliko ja uistinu vrijedim? Nula. Ništa, stoga ni slučajno nemojte temeljiti vrednovanje o sebi prema tome kako nas drugi vide i vrednuju. Umjesto toga osvijestite se da sami sebi najviše vrijedite, jer to je sve što imam.
Dakle, nikada ne vrednujte sebe isključivo kao osobu tipa Marko Marić. Umjesto toga počnite vrednovati svoje postupke, svoje ponašanje,svoje vrline. Ono što nazivamo JA, je čista generalizacija, apstrakcija, ideja koja u biti ne postoji u realnosti. Ideja da sam ja neka fiksna osoba koja se ne mijenja, samo je iluzija jer se mi u biti stalno mijenjamo. Tako da ako vrednujete sebe umjesto svojih postupaka, ponašanja, vrlina, vi tada propuštate priliku da identificirate i promijenite ona ponašanja i postupke o kojima bi možda trebali da razmislite i da ih korigirate.
Budi ono što jesi
I vi i ja vrijedimo jednako kao i svako drugo ljudsko biće na planeti. Ni više ni manje. Zato je glupo da se vrednujete usporedbom s drugima. Budimo ono što jesmo , sa svim manama i vrlinama, sviđalo se to kome ili ne. Ne zaboravite da će uvijek biti onih ljudi kojima ćete se sviđati baš takvi i onima kojima ćete biti odbojni ili pak budu indiferentni prema vama. Zato ne trošite svoje dragocjene resurse – energiju, vrijeme i pažnju kako bi nekoga fascinirali. Ne. Budite spontani i prirodni. Radite od srca ono što želite jer će vam to donijeti unutrašnje ispunjenje koje uvijek dolazi iznutra a ne izvana.
Razmišljajte kako vaše odluke i ponašanja utječu na živote drugih ljudi
Kada je u pitanju naše ponašanje prema kojemu se trebamo vrednovati, onda je bitno da se zapitamo – da li ova odluka koju sam donio šteti meni ili nekom drugome tj jesam li bliži ispunjenju svojega cilja? Također, je li ovo što činim sukladno mojem vrijednosno moralnom sistemu? Kako sve ovo što činim može utjecati na živote drugih ljudi? Ne mislite samo na sebe i svoj interes. Budite empatični i pomislite i na druge tj kako će se neka moja odluka, ili ponašanje odraziti na to kako će se druga osoba osjećati.
Svijet se ne vrti oko vas – Koliko je moj doprinos drugima?
Stoga se često zapitajte – koliko ja to doprinosim svojoj obitelji, djeci, prijateljima, kolegama na poslu, susjedima, društvu? I koliko sve ono što činim i radim i činim doprinosi da se i drugi bolje osjećaju – Koliko drugi ljudi imaju koristi od moga rada?
Cjeloživotno učenje i rad na sebi
Dakle, uspoređujte sebe s onom najboljom verzijom sebe a ne s drugima. Radite na sebi i svako malo se priupitajte koliko ste napredovali u odnosu na sebe prije? Koje ste nove vrline i vještine usvojili? Jesam li i dalje nefleksibilan i krut u stavovima u odnosu prema drugima? Prilagođavam li se nekim promjenama u životu izazvanim izazovima ili i dalje tvrdoglavo pružam otpor?
Predlažem da si isprintate ovaj tekst kao podsjetnik i jednom na mjesec prođete kroz ova pitanja na vašem putu stvaranja najbolje verzije sebe.
