Što nas čini sretnim odnosno možemo li kupiti makar privremene trenutke sreće dok kupujemo i trošimo – prema mogućnostima?
Prije mjesec dana potrošila sam 1,200 kn za knjige što nije uopće neznatna suma novca, pogotovo za knjige. Tko još troši novac za knjige? Zašto sam potrošila toliki novac kad sam mogla možda posuditi neke knjige u knjižnici ili kupiti online? Zato što je sama kupnja knjiga u knjižari u Londonu bilo divno iskustvo. Platila sam i napustila dućan super happy jer sam držala u ruci moje omiljene knjige koje samo meni pripadaju i koje mogu osobno držati u svojoj biblioteci i rukama doh ih čitam, jer ne volim čitati knjige s nikakvih platformi i e-izdanjima. Jednostavno nije mi gušt.
Postoji doista dosta istraživanja na temu može li novac kupiti našu sreću ako se potrošnja uklapa s našom osobnošću koja uglavnom sugeriraju da sreća proizlazi ne samo na trošenje na sebe nego i dijeljenju na i s drugima.
Kujemo sve i svašta, robu, usluge a ponajviše ISKUSTVA. Naša putovanja primjerice najbolji su iskustveni primjer jer kupujući uslugu odlaska u neku državu, grad, zapravo kupujete što drugo nego jedinstveno iskustvo koje vam pruža putovanje na Uskršnje otoke, npr. Slično je i s kupovinom odjeće jer doživljavate iskustvo uživanja (hmm, kako tko?!) u novim odjevnim predmetima ili accesoarima. Isto tako i s hranom i iskustvenim doživljajem uživanja u nekom finom jelu, kupnji nova stana, automobila, ….Sve su to naša iskustva ne bi li se osjećali bolje.
Opet se vraćam na istraživanja koja su pokazala da su ljudi zapravo sretniji kada kupuju iskustva nego stvari. Ljudi se čak i puno više vesele i prije sama čina kupnje. Svi ste doživjeli ono uzbuđenje i pripreme prije sama puta. Jedan američki institut proveo je istraživanja tj. testiranja u sklopu njega u raznim situacijama u kojima se ispitanike provjeravalo u kojim će situacijama kao potrošači biti zadovoljniji.Rezultati ispitanika su više nego zanimljivi budući da su im bile ponuđene tri opcije za potrošnju relativno skromne količine novca (reda veličine 2,000kn) : Prvo, kupnja nečeg materijalnog što bi dobili u posjed (nakit/odjevni predmet); Drugo, kupovina individualna iskustva (odlazak na koncert ili kazalište) i treće je bilo kupovina iskustva koje djelimo s nekim (npr ručak ili večera s prijateljem ili partnerom).
Većina ispitanika odgovorila je da ih baš tzv. (”shared experience”) dijeljeno iskustvo čini najsretnijim.
Kako to objasniti? Lako. Odgovorili su tako jer su im očito doživljaji iskustva bitnija za osjećaj ispunjenosti i sreće pa makar i privremene, a ne posjedovanje odjevnih predmet i sl. zato što nakon kupovine istih mi te predmete i dalje nastavljamo uspoređivati s nekim drugim za razliku od naših neponovljivih i jedinstvenih iskustava koji se ne mogu uspoređivati sa stvarima i materijalnim dobrima. Nadalje, od stvari i robe se umorimo pa nakon neka vremena ih više niti ne doživljavamo, dakle imaju ”rok trajanja”, što ne bi mogli reći npr za neko naše romatntično putovanje koje je ”zauvijek” pa je dovoljno da ga se samo prisjetimo u mislima i da nas vrati u ”sretna vremena”. Također i naš odnos prema drugima – altruizam i dobra djela koje činimo za nekoga daje neopisiv osjećaj sreće i zahvalnosti. Ne bi rekla da neku torbu koja je stara već tri godine može izmamiti neki osjećaj radosti i sreće kao pomisao na neku romantičnu večeru s djecom, parterom, nezaboravnu djevojačku večer s frendicama, i sl.
Sve u svemu, ovi rezultati istraživanja rezoniraju s mojim načinom razmišljanja jer dijeleći nezaboravna iskustva s nekime poglavito do koga vam je stalo zadovoljava ne samo naše socijalne nego i emotivne potrebe. S druge strane ono sadrži i prosocijalnu komponentu tj ponašanje jer pomoći nekome kupivši mu makar i sitnicu, stvara makar meni, neopisivo dobar osjećaj.
I ako vam ovo sve ne rezonira sa mnom, i to je sasvim OK. Zašto bi, kada ionako svako od nas živi u nekoj svojoj mapi svijeta sa svojim vrijednosnim sustavima. S obzirom da ne postoji neka univerzalna veza između kupovanja , trošenja i sreće, sasvim je u redu da nekoga razveseli potrošiti svojim radom zarađeni novac za haljinu ili naočale, putovanje ili izlaske i druženja. Sve je OK. Mislim da veliku ulogu u priči igra i naš tip temperamenta. Pretpostavljam da će neki introvert i još ako je flegma radije potrošiti novac kupujući nešto osobno i za sebe, dok će primjerice ektrovertni kolik uživati u trošenju love na izlaske, druženja i večere.
Ne znam kako vi, ali meni su iskustveni doživljaji zakon!
