Svatko ima svoju priču, ipak…
Ono što sam primijetila kod svih mojih klijenata koji dolaze zbog neke vrste psihološke pomoći ili terapije jeste da svatko od njih dolazi zbog nekih svojih specifičnih razloga. To mogu biti neki isobni problemi, problemi vezani uz učenje, posao, obitelj, stress, psihosomatski poremećaj i sl. Svatko ima svoju priču. Međutim, ono što im je svima zajedničko i zapravo razlog zašto su potražili stručnu pomoć je patnja.
Svatko od njih pati i manifestira tu unutrašnju patnju na svoj način – izvana ili iznutra. Zbog različitih iskustava patnje i bola, neki donose odluku da se pokrenu i naprave nešto po tom pitanju kako bi preispitali i promijenili dosadašnje obrasce (programe) razmišljanja i ponašanja. Oni drugi nastavljaju da pate praveći se da su u redu.
Ulaženje u uzrok boli
Česti uzrok naše unutarnje patnje i boli jeste nesklad između onoga što želimo (jer vidimo kod drugih ljudi da imaju a mi nemamo) i onoga što trenutno imamo (ili nemamo). Pored toga, ako osoba zna da može i više jer je svjesna svojih kapaciteta i ima prilično zdravu sliku o sebi i svijest o samopoštovanju a ipak ne ostvaruje željene ciljeve, to može voditi u osjećaj produbljivanja patnje koje nerijetko završava i dijagnozom kliničke depresije ako se zapusti.
Kako se branimo od neugodnih osjećanja?
Svi imamo neke svoje psihološke mehanizme obrane koje smo naučili i stekli tijekom života u situacijama kada želimo jednostavno pobjeći od bola što može biti razlog da postanemo ranjivi tj podložni razvoju nekog psihološkog poremećaja. To je jedan od razloga zašto se tijekom psihoterapijskog procesa fokusiramo prvo na identificiranje svojih uvjerenja i osjećanja a potom na njihovo osvještavanje i da si dozvolimo da ih i osjetimo.
Sasvim je normalno ako u nekom trenutku osjetimo tugu, bijes, bol. S druge strane, dugoročno nije OK potiskivati ih tj koristiti uglavnom nesvjesno neke druge mehanizme psihološke obrane kao što su poricanje, regresija, reaktivna formacija, agresija, fiksacija, itd.
Suočavanje sa strahovima i osvještavanje patnje
U psihoterapijskom procesu važno je suočiti se s bolom i patnjom koju nosimo u sebi. Tek kada se oslobodimo i suočimo s vlastitim razočarenjima, strahovima, pogrešnim uvjerenjima, započinje proces iscjeljivanja.
Budući da smo odmalena naučeni kako nije dobro da pokazujemo svoja osjećanja prema drugima jer nas onda drugi doživljavaju kao slabiće, neuspješne luzere, i nekim drugim etiketama, osvještavanje patnje svakako je prvi korak na putu iscjeljenja.
Kada odlučite izaći iz svoje lažne i učmale zone komfora u kojoj iznutra osjećate patnju i bol dok prema vani glumite da ste OK, otvaraju vam se mnoge nove mogućnosti i prilike a što je najvažnije, korak po korak, intenzitet vaše patnje postajat će sve niži. Tek tada i uz puno manje boli možete doživjeti svoje stvarne emocionalne potrebe i pronaći način da ih zadovoljite.
Proces osvještavanja boli i patnje
Radimo tako da pristupamo postupnoj analizi disfunkcionalnih osjećanja, misli i postupaka, a zatim ih korigiramo. U tom procesu prvo ćemo identificirati koje je to osjećanje zbog kojega osjećate bol i patnju rezultat negativnih obrazaca razmišljanja.Odprilike ovako :
Klijent osjeća mentalnu blokadu – Klijent ima problema s motivacijom – Klijent manifestira simptome akutnog stresa što može biti okidač nekog psihosomatskog poremećaja – Ne ponaša se adekvatno u različitim situacijama ili socijalnim interakcijama –
REZULTAT = PATNJA
Ne želite više mučiti se i patiti. Nazovite i dogovorite vaš terminhttps:focusin-holisticlifestyle.com
