I, zašto šutiš?
Prošla su vremena predrasuda kada se smatralo da osobe koje nemaju pametnija posla nego tračarati druge žive u provincijama i da su tamo neke zatucane domaćice. Da, I tračevi su evoluirali u svojim narativima tj. toliko su ukorijenjena u svakodnevnom životu ljudi da je to strašno. Prije nekoliko godina moje kave s frendicama svodile su se uglavnom na priče o trećim osobama. Meni je to toliko išlo na nerve da sam prekinula druženja s nekima jer su se druženja svela na tračeraj trećih osoba i bez toga često bi se našli u situaciji da zapravo nemamo o čemu razgovarati. Ne čitaju. Ne zanima ih politika. Osobni razvoj… Ništa. Nema tema.
U našem je društvu ogovaranje postalo glavni oblik komunikacije i zbližavanja ljudi. Ono se može usporediti čak s računalnim virusom jer su virusi ubačeni sa štetnom namjerom. Tako je i s ogovaranjem. Zamislite na tren da svaki puta kad sudjelujete u nekom traču u vaš se um ugrađuje računalni virus pa i vaše razmišljanje postaje sve zamagljenije a onda vi kako bi rasčistili tu zbrku u glavi i osjetili olakšanje dalje ga prenoste drugom. I tako smo zapravo svi zaraženi tim virusom što za posljedicu ima društva prepuni ljudi koji čitaju i primaju poruke opterećeni otrovnim i zaraznm virusom zvano ogovaranje.
Ogovaraju li ljudi iz dosade ili jer nemaju vlastiti život? Da, ima i toga. Općenito bismo mogli reći da su to osobe koje baš ”ne razmišljaju puno”, zato je njihova komunikacija uglavnom usmjerena na nešto ili nekoga izvana. Budući da je vanjski svijet obično odraz unutarnjeg bića osobe, što je odraz tog našeg unutarnjeg bića bogatiji, biti će i naš odraz na van bogatiji. Kada loše govorimo o drugima, loše govorimo o sebi. Tračeri također imaju živote, kao i svi drugi, međutim, njima je iz neka razloga draže pobjeći od svojih problema tako da se bave problemima drugih ljudi jer na taj način odlažu razmišljati o svojim vlastitim. To je jedna vrsta obrambena mehanizma.
Loša navika
Ogovaranje je loša navika. Točka! Ljudi žive u neznanju misleći da nemaju o čemu drugome razgovarati ukoliko ne govore o nekoj trećoj osobi i to najčešće u negativnom kontekstu i s osudom, jer nemaju što pametno reći o sebi. Svom životu. Svojim postignućima. Svojim dobrim dijelima za druge! Oni se upuštaju komentirati nečije privatne živote, odluke ili postupke. Za njih je ogovaranje najjednostavnija metoda koja nudi instant olakšanje zbog emotivnog pražnjenja a vrlo često i podršku okoline koja ih lažno ”osnažuje” ukoliko se tračer nađe u društvu istomišljenika . Pazite da ne upadnete u zamku prihvačajući podrške jer su često vrlo uvjetne. To znači da potencijalno možete zaglaviti u onome iz čega se želite izvući, a to može da bude veoma jak osjećaj nemoći, neuspjeha, osjećaja inferiornosti, itd.
Umjesto što bacate energiju na ogovaranje, radije ju usmjerite na sebe. Primjerice, proanalizirajte se i osvijestite što ne valja s vama, što vam nedostaje, jer ako ste ljubomorni na kolegicu koja je uspješnija od vas, to ne mora značiti da je tako jer vam je ona nešto uzela. Sigurno i vi imate izbora donjeti najbolju odluku za sebe tj predano raditi kako biste došli do neka konaćna cilja, ako ga uopće imate.
Zašto ljudi ogovaraju – koje opasnosti vrebaju?
Jedan od razloga zašto ljudi ogovaraju je kako bi se na neki način zbližili s nekim (jer eto djele zajedničke probleme sa šefom, frendicom, poslovnim parterom, itd.), dok s druge strane, ogovaranje najčešže reflektira izraz nemoći osobe koja ogovara nekoga jer imaju osjećaj da pati i trpi nešto od čega bi najradije pobjegla pa na taj način ventilira svoj osjećaj nemoći tj nešto kroz što prolazi a nema hrabrosti ni moći da to promjeni onako kako bi željela. Nadalje, dešava se da osobe ogovaraju jer su ljubomorne tj. zavidne nekome. Zavist kao veoma negativna i destruktivna emocija koja može biti bolna i prožeta mržnjom kao jednom od najdestruktivnijih emocija koja razara vašu dušu i tijelo.
Dobro je Descartes napisao u ”Strastima duše” tj. vrlo dobro uočio kako mržnja škodi ne samo tjelesnom već prije svega duševnom zdravlju. Piše Descartes ”…kod mržnje primjećujem da je puls neravnomjeran, slabiji a često i brzi, da se u grudima osjeća hladnoća , da probava prestaje raditi i da je sklona povraćanju i izbacivanju unesene hrane…”
U svakom slučaju mržnja kao emocija a dakle i uzrok nečija ogovaranja formira se u osobi kada doživi neko bolno iskustvo koje ranjava njezin afektivni svijet a očituje se u intenzivnoj netrpeljivosti, bijesu i neprijateljstvu prema osobama ili predmetima koji su postali objekt mržnje. Posljedično, osoba koja nema dobar uvid u svoj afektivni svijet tj nije svjesna svojih pozitivnih i negativnih emocija može lako postati žrtva tih vlastitih emocija koje zbog svoje plastičnosti mogu veoma lako naprosto zavarati osobu koja bi trebala njime gospodariti
Iako se osobe možda osjećaju ”lakše” kad se emocionalno ” isprazne” i još dobiju podršku okoline budite sigurni da ogovaranje neće riješiti niti jedan vaš problem. Poglavito ne onaj ”kronični”. Baš naprotiv, ako uživate podršku dok ogovarate vi zapravo riskirate da ozbiljno uđete u ulogu žrtve i poslije teško izađete iz nje. Postajete žrtva u inertnom stanju, dakle kad u početku samo ogovarate, žalite se, i ništa ne poduzimate. Kako vrijeme prolazi osoba se uživi u ulozi žrtve i zapravo se osjeća ”udobno” i naprosto ne želi ništa mijenjati jer imate podršku okoline. S druge strane osuđuje za nerazumijevanje i neprijateljstvo one koje ju savjetuju da poduzme nešto. Zašto neki uporno odbijaju poduzeti nešto (npr. promjeniti posao, napustiti partnera, prijatelja za kojeg znate da vas ogovara,...)? Poduzeti da izađu iz uloge žrtve?
Pa zato što bi izlazak iz te uloge značio i gubitak podrške koja ”osnažuje” tu osobu. Stoga vam je moj savjet da čim prije to bolje izađete iz te uloge kako bi se riješili nemoći koju osijećate a prije nego krenete u akciju, prvo istražite sve mogućnosti izlaska iz vaše situacije.
Ne gubite vrijeme ogovarajući – uložite ga u sebe ili na druge
Ono što je žalosno jeste da ti ljudi ne uviđaju da uzalud troše svoje vrijeme koje ne mogu vraiti nazad umjesto da ga investiraju u sebe, obitelj ili nešto smislenije, npr. čitanja knjige ili volontiranja. Zanimljivo da ljudi koji tračaju ne vole priznati da vole ogovarati jer im je ogovaranje prešlo u naviku tako da su ga često nesvjesni.
I na kraju, što možete napraviti ako se nađete u društvu prijatelja koji u zadnje vrijeme dosta trača? Prvo, odslušajte i izoštrite vaša čula snimajući njihovu neverbalnu komunikaciju. Potom se zapitajte dva pitanja : OK, zašto ona meni to sad govori? S kojom namjerom mi to govori? Ako ste jako dobri, pitajte ju direktno a ovisno o odgovoru, možete možda bolje razumjeti treba li možda ozbiljno shvatiti njihove riječi ili naprosto ignorirati.
Budući da se ogovaranje ne odnosi na vas, ne obraćate mu mnogo pozornosti. Ipak, tko vam garantira da vi ne budete ”na tapeti” drugi puta ? Stoga, najbolje što možete učiniti je da ne sudjelujete u ogovaranju i ne pružate podršku osobi u tom smislu nego ju potaknete na razmišljanje što bi ona mogla napraviti.
