Promjene kao prvi korak
Nevjerovatno je koliko neke promjene u životu znaju biti itekako teške i bolne. Promjene za naše dobro. Mijenjati dijelove života koji nas ne zadovoljavaju doista zna biti mučno. Jednostavno, stari obrasci se potroše i više ne funkcioniraju. Mnogi glume da su OK da ne bi izgubili vrijednost sebe u očima drugih. Naučeni smo da moramo biti hrabri i snažni i ne pokazivati emocije tj konstantno ih potiskivati. Naučeni smo da glumimo da je sve OK kad ti se život raspada. Sve to kronično potiskivanje emocija dovodi do problema u životu – osobnih, profesionalnih, zdravstvenih, itd. Ljudi ne znaju kako izaći iz labirinta. Radi se o fenomenu samo obmane koja nas spriječava na našem putu uspjeha i života sa smislom. Zašto ? Zato jer ljudi ne žele preuzeti odgovornost. Kada kažem preuzeti odgovornost mislim na to da ponekad treba mijenjati sebe i svoje ponašanje a to je teško. Za to prije svega treba jedan dobar uvid i inventar svih stvari na kojima trebamo raditi i popraviti ih. To je uvijek i jedna od mojih poruka klijentima – promjene teške ali dugotrajno isplative.
Prepoznajte obrasce koji vas sabotiraju
Što ljudi čine? Najčešće racionaliziraju i potiskuju neugodne emocije i misli (nesvjesno naravno) što dovodi do još dubljeg rascijepa u njima. Ta racionalizacija obično završava osjećajem nelagode, frustracija, unutarnjeg nemira, nezadovoljstva. Zato je najbitnije prije svega započeti rad na prepoznavanju naših svakodnevnih obrazaca ili programa koje smo ”skidali” i usvajali tijekom odrastanja. Svi oni dolaze iz naše podsvijesti. Tek kada detektiramo te obrasce može započeti i proces vaše pozitivne transformacije tj proces mijenjanja vaših (loših) navika koje vam ne daju da napredujete.
Kako izaći iz začarana kruga?
Sve počinje i završava s našom podsviješću. Naš podsvjesni um čine sve naše misli i osjećaji i koji je krajnje instinktivan i primitivan, jer radi na principu programa po kojem funkcionirate. U njemu su pohranjena sva vaša sjećanja ikada. Najveći dio tih sjećanja se ne sjećamo jer su pohranjena duboko. To je razlog što ih percipiramo kao neku višu silu koje upravljaju svima nama po principu raznih obrazaca koje smo usvojili tijekom odrastanja. U formi naših uvjerenja (naši istina), subjektivnih mapa stvarnosti, ponašanja. Vaša podsvijest komunicira s vašom sviješću ne riječima. Ona komunicira isključivo preko emocija, osjećaja, simbola, senzacija, refleksija, snova.
Problemi se javljaju kada se radi o navikama i obrascima ponašanja koja smo ”skinuli” kao neki program i po kojima funkcioniramo a koji nisu dobri za nas. Tako da na tretmanima ne radimo na iscjeljivanju vaša ”odrasla” dijela nego onog usnulog tj duboko zaleđenog u vašoj podsvijesti. Zapamtite da je zapravo smisao i najveći izazov s kojima se suočavamo u životu spoznati, rasvijetliti i ukloniti sve te naše negativne ”programe” tj ograničavajuće obrasce i navike, i zamijeniti ih novim, resursnim moćnijim, pozitivnijim koji će dati novi smisao vašem životu.
Između ostalog, time se upravo i bavimo u FocusIN centru za holistički stil života. Nabrojat ću neke od najčešćih unutarnjih neprijatelja koji nas koče da idemo dalje i razvijamo se.
Unutarnji neprijatelji koji koče vaš napredak
Ne živite u sadašnjosti
Ljudi su non stop ili u prošlosti žaleći za nekim ili nečim ili projiciraju neku budućnost, doduše najčešće onu negativnu. Žali se za propuštenim prilikama, dobrim, starim vremenima kad smo bili ovakvi ili onakvi. A vrlo često ‘svraćamo’ i u budućnost planiravši ju tako da se stavljamo u kronično stanje anksioznosti. To vam je ono ”trebam”, ”moram”, tj prevelika i često nerealna očekivanja, poglavito kada su u pitanju roditelji i njihova nerealna očekivanja od djece. Poanta je da je naša prošlost takva kakva jeste i da na nju ne možemo utjecati kao što možemo na budućnost a na budućnost utječemo svim onim što činimo sada.
Uspoređujete se s drugima
Uspoređivati se u smislu neke mjerne jedinice može biti ok jer nam kazuje gdje smo. Međutim, ono što nije OK je da kvalificiramo naše rezultate uspoređujući ih s drugima koji su bolji, uspješniji, mršaviji, pametniji, itd. To je besmislen i toksičan obrazac razmišljanja jer uvijek će biti netko tko je ljepši, uspješniji, popularniji, mršaviji, itd. od vas. Jednako tako što će uvijek biti i netko ispod vas tko je siromašniji, deblji, neuspješniji, nepopularniji, itd. Odluka je na vama – hoćete zbog nečega da žalite, tugujete ili se programirate na radost jer što ste svjesniji gdje ste baš sada i ovdje, polako i sigurno idete prema vašim ciljevima. Prema nečemu boljem. Tempo naravno sami birate.
Odugovlačite
To mi je omiljena tema. I sama sam bila dugo zarobljena u jednoj ”nijansi” tzv prokrastinacije. To vam je ono – puno priče, malo dijela. Zvuči poznato, zar ne? Ne živi li najveći broj ljudi upravo tako? Sve dobro dok se priča i dijele lekcije drugima što bi trebali, ili ne bi. Sami ništa ne čine. U svome poslu najviše se susrećem s ovom lošom navikom kod klijenata a poglavito kada su u pitanju osobni ciljevi za budućnost, uz koju naravno idu i učinkovite strategije. Ne vrijede ciljevi bez pametne i učinkovite strategije. I to onda ide po defaultu – ljudi odlažu definirati neke svoje ciljeve, ili pak započeti implementaciju istih za sutra koje se nikada niti ne dogodi. Doduše postoji jako puno nepoznanica u toj jednađbi. Stoga, kako se ne biste u nekoj budućnosti probudili i žalili za propuštenim prilikama (što je neminovno), neophodna je akcija. Zato je najbolje i najsigurnije ići korak po korak. I najmanji korak pravi razliku. Bitno je da počnete i naravno dalje ustrajete. Tu opet dolazimo do teme motivacije i kako se motivirati.
Lova do krova
Da ne dužim na ovu temu samo vas pitam da se prisjetite svojih iskustava – onih dobrih, pozitivnih? Koliko je njih vezano za novac? Istina, treba nam novac da kupimo sebi ili drugome poklon ili odemo na putovanje, međutim, vrijednosti su uvijek emocionalne, zar ne? Drugim riječima, nije ih novac probudio nego ja,vi, svi mi koji čiimo naša iskustva nezaboravnim. Zato gledajte na novac kao na ono čija namjena i jeste – sredstvo za kupovinu nečeg vrednijeg i dugotrajnijeg.
Pasivno akceptirate
Svaki dan različiti događaji i ljudi smijenjuju se kao na pokretnoj tvorničkoj traci. Nemamo (ili tako mislimo) priliku ,alo stati i razmisliti – je li to što sada činim zaista ono što želim iz dubine svoje duše ili samo pasivno pristajem na to? Ljudi jako loše upravljaju svojim vremenom odrađujući mehanički ”ono što se mora” jer su uvjereni u svoj stav da je to baš ono što se mora i da je zato odgovorna osoba. OK je biti odgovoran naravno, ali na kraju dana javlja se osjećaj ozlojeđenosti, unutarnjeg nezadovoljstva, frustracija, itd. Sretan i ispunjen život sa smislom traži rad na sebi. Unutarnji rad prije svega. Treba raditi svaki dana po malo, biti uporan i konzistenta. Ne znam osobno za drugi vid nekog dugoročnijeg a isplativog ulaganja u sebe koji će vas osvesti do sreće i zadovoljstva.
Sve mora biti savršeno
Preokupiranost a kod mnogi čak i opsjednutost detaljima kako bi se došlo do najbolje moguće izvedbe, vam znači da konstantno u budućnosti, tj da propuštate živjeti sada i ovdje. Nadalje, postavljate si previsoke standarde, opet možda uspoređujući se s drugima. A nakon ispunjenja jednog zadatka, već vozite dalje u sutra. Ne uživati u onome što ste postigli danas siguran je put prema nezadovoljstvu.
Gomilate nepotrebne stvari
Ljudski mozak voli urednost i red. Vizualno podsjećanje na nered crpi vaše kognitivne resurse i smanjuje sposobnost vaše jasnoće i fokusa. Ljudi su skloni čuvanju stare odjeće, uređaja, novina, …ne znajući što će s tim i zašto to uopće radi. Pod izgovorom da nam možda jednog dana ustrebaju, navika skladištenja, čuvanja, gomilanja potpuno nepotrebnih stvari koje ne koristite, ukazuje na to da duboko u sebi imamo naviku da čuvanja neke svoje brige, tuge, nezadovoljstve, strah. Zapamtite, da dokle god se ljudi drže emocionalno i materijalno starih beskorisnih osjećaja, nema mjesta ni novim mogućnostima i osobnom rastu. Oslobodite se svega nepotrebnog a zauzvrat ćete dobiti osjećaj strukture u životu i reda.
Kopaj sve dublje i dublje
Kada na kraju zbrojimo i oduzmemo koliko vremena i energije trošimo zaglušujući i blokirajući sami sebe i svoje potencijale, sasvim je jasno kako smo sami svoji kreator. Stvaraoci smo svih svojih raspona raspoloženja do našeg pogleda na svijet, stava prema životu. Prepuštanje strujama mora da nas vode do neke obale mora, linija manjeg otpora i neaktivnost, samo su druga strana medalje tj. naši glupi izgovori koji nam oduzimaju kvalitetu sretna,uspješa i ispunjena života kojega svatko zaslužuje ali se isto tako i sam mora pobrinuti da ga zasluži. Vjera u Stvoritelja, vjera u sebe i svoje potencijale udružena s empatijom, radom na sebi, upornošću, skromnošću, pravi su put za razvijanje svojih potencijala.
Zaključno, upoznavanje s našim skrivenim programima po kojima naša podsvijest funkcionira doista može promijeniti ne samo vaše tijelo, um, nego dati jedan sasvim novi smisao vašem životu – da postanete ona najbolja verzija sebe. A sve što treba učiniti jest unutarnji posao, htjeli vi to prihvatiti ili ne. To je tako uvijek bilo od svijeta i pamtivijeka.
